IT-19.X. AVVENIRE-KATALONIJA

ITALIJA AVVENIRE 19. X. 1999. Federalizam i nacija - upozorenje iz Katalonije "Najmanje što se može kazati o prošlonedjeljnjim izborima za katalonsku regionalnu skupštinu jest da, mimo njihova prilično uravnotežena ishoda (da uporabimo eufemizam), oni znače prilično znakovitu promjenu, koliko za politički sustav bogate regije Katalaonije, koliko za Španjolsku u cjelini. (...) U nedavnom glasovanju važno je naglasiti jednu točku: potvrda PSOE- a, odnosno 'nacionalne' stranke, predstavlja važan razvoj u katalonskom i španjolskom političkom životu, jer omogućuje da se izbjegne nastavljanje, do u beskonačnost, zastupničkog, gotovo, monopola 'stranke koja pobire' glasove Katalonaca. Odnosno, s takvim se rezultatom blokira mogućnost da se stranačka i izborna dinamika regije zalijepi na logiku koja nije mnogo drukčija od one koja obilježava naš Alto Adige, gdje stranku njemačke manjine (koja je u velikoj većini u okolici Bolzana) nikada nisu ozbiljno ugrozile 'talijanske' nacionalne stranke. Efekt je, u slučaju Alto Adigea, svima pred očima; veliku djelotvornost u traženju autonomističkih koncesija od rimske vlade (...), prati 'zaleđivanje' tih glasova spram državnih političkih dinamika.(...) 'Autonomaški' duh, da se tako nazove, već je postao baština raširena u gotovo cijelom rasponu katalonskih stranačkih snaga, te tako postaje slabo produktivan, malo važan i, što je najbitnije, malo isplativ u izbornom pogledu, pokušaj da se sve više više i više uzdiže zastava autonomije, možda i prema pobrkanim vrhuncima anakronističke neovisnosti. (...) S druge je strane nedvojbeno istinito da se većom autonomijom regije (koja izravno upravlja s trideset posto poreznih prihoda i ima autonomnu policiju) okoristila cijela zemlja, budući da bogatija i dinamičnija Katalonija, s većim 'dodatnim' upravljanjem, cijelu Španjolsku čini bogatijom. Dok izgleda da se u Italiji tema federalizma (i u pogledu poreza i sigurnosti) vratila u uobičajen stari limb, iz Katalonije nam dolaze dva upozorenja. Snažna autonomna samouprava raznih regija koje čine neku državu možda je najbolji način za očuvanje i osnaživanje jedinstva države. (...) Dati veće ovlasti 'nižoj' razini vlade, stoga bližoj stanovništvu (odnosno onom regionalnom u odnosu na ono državno), nije dovoljno da bi se automatski postigla veća i djelotvornija demokratizacija političkog sustava, niti bi se zajamčilo da će ova više poštovati društvenu zajednicu. Kako bi se dobilo više demokracije, nužno je, zapravo, da se niti jedna stranka ne može uzdići na položaj usamljenog paladina osvojene autonomije (ili one koje tek treba osvojiti). Čini se da je upravo tim putem odlučno krenula Katalonija", piše Vittorio E. Parsi.