AU 18.X.PR: BGD UCJENJUJE DUNAVOM

inancije AUSTRIJA DIE PRESSE 18. X. 1999. Dunav kao adut Beograda: "Slobodan Milošević nas ucjenjuje" "Europske rijeke teku od sjevera prema jugu ili od juga prema sjeveru - uz jednu iznimku: Dunav, druga po veličini europska rijeka, povezuje zapad s istokom, srednju Europu s Crnim morem. Od 1992. kanal Rhein-Main-Dunav produljuje 2379 kilometara dug plovni put sve do Sjevernoga mora; izgradnja planiranog kanala prema Odri i Labi uključila bi u taj prometni sustav i Baltičko more. Pritom valja napomenuti da je plovni put na Dunavu i bez priključka za Baltičko more jedna od najvažnijih i najjeftinijih prometnica na Kontinentu - kada je promet moguć. Trenutačno nije: NATO-ovo bombardiranje u Jugoslaviji razorilo je ili oštetilo pet od ukupno 11 mostova na Dunavu u toj zemlji. No, riječnu plovidbu priječe samo ruševine mosta u Novom Sadu, tvrdi Robert Karas, stručnjak u bečkom ministarstvu vanjskih poslova, zadužen za Dunav. Mostovi između Erduta i Bugojna, kod Bačke Palanke i između Smedereva i Kovina nisu ozbiljne zapreke. Suprotno ugovornim obvezama, Jugoslavija ne želi ukloniti ruševine niti ponovno osposobiti riječni put, zabranjujući plovidbu i ostalim, uglavnom teško pogođenim zemljama kroz koje Dunav prolazi. 'Jugoslavija nas ucjenjuje', ističu u austrijskom ministarstvu vanjskih poslova. Slična ljutnja prožima i očitovanja predstavnika Bugarske, Rumunjske i Ukrajine. Sve te države svakodnevno gube milijunske iznose u obliku prihoda od transporta - što, naravno, vrijedi i za sve države koje su proteklih godina Dunavom prevozile svoju robu. Danas ugovori o isporuci propadaju, teret trune, a transport se mora prebaciti na skupe zaobilazne cestovne prometnice. Samo Jugoslavija ništa ne gubi: njezina je izvozna privreda beznačajna - i na Dunavu i općenito. Dunav ima status međunarodne vodene prometnice od 1856. (sukladno Pariškom miru nakon Krimskoga rata). Povremeno je instancija ovlaštena za plovidbu Dunavom bila čak potpuno neovisna o državama kroz koje ta rijeka prolazi, imala je vlastitu riječnu policiju, vlastita suverena prava na ubiranje pristojbi, vlastite namještenike. Ta su lijepa vremena prošlost. No, Konvencija o Dunavu, donesena 1948., predviđa i danas status međunarodne rječne prometnice za tu rijeku i brani ometanje riječne plovidbe. Svaka država, zastupljena u Konvenciji o Dunavu (Njemačka, Austrija, Slovačka, Mađarska, Hrvatska, Jugoslavija, Bugarska, Rumunjska, Ukrajina, Rusija kao nasljednica SSSR-a, Moldovija), obvezna je neodgodivo na vlastiti trošak ukloniti zapreke na dijelu Dunava pod njezinim suverenitetom. No, o tome ne može biti ni govora. Milošević ne dopušta uklanjanje ruševina, braneći taj posao i ostalim državama koje bi to bile spremne učiniti. Kada je nedavno trebalo razgledati štetu i planirati nužne mjere, Beograd je odobrio vizu samo ukrajinskim stručnjacima dok su Austrijanci morali ostati kod kuće. Kao naknadu za dopuštenje deblokade Dunava Beograd zahtijeva ne samo obnovu razorenih mostova već i ukidanje sankcija. Bugarska je nedavno prijeteći upozorila na član 4 Konvencije o Dunavu koji predviđa poduzimanje mjera i protiv volje Jugoslavije. Doduše, ta se nada ne ispunjava: naime, član 4 sporazumno utvrđuje samo da se od svake države koja ne može sama izvesti radove obnove riječnog puta, 'očekuje' da dopusti drugim potpisnicima Konvencije da ih obave. Dakle, na pomolu nije invazija kranova i autogenih aparata za zavarivanje. Beograd je brodarima koji plove po Dunavu i ugroženi su ruševinama zabranio i u početku naizgled obećavajući izlaz: Mali kanal. Naime, ta mala riječna prometnica, koja je nekoć nosila naziv Kanal Franza Josefa da bi kasnije bila preimenovana u Kanal kralja Aleksandra, odvojak je Velikoga kanala, koji od Dunava vodi prema Tisi. Mali kanal počinje u blizini Sombora i utječe istočno od Novog Sada ponovno u Dunav, te dakle zaobilazi zapreke u obliku ruševina. No, troškovi održavanja kanala toliko su visoki da treba ubirati odgovarajuće pristojbe, tvrdi Beograd. Kanali, naravno, nemaju status međunarodnih rječnih prometnica već su potpuno podređeni suvernoj vlasti Jugoslavije. 'Milošević ima adut', ističe ljutito Karas. Dunav, koji je prije rata na Kosovu bio obećavajuće područje potencijalnoga gospodarskog rasta, teče danas trom, siv i neiskorišten prema istoku i zalog je režima koji koristi svoju izolaciju kako bi zadržao vlast", napominje na kraju članka Irene Miller.