NJ 16. X. SZ: NAČELA SLOBODNE TRGOVINE

NJEMAČKA SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 16. X. 1999. Slobodna trgovina kao neprijatelj "Čitatelji novina moraju se naviknuti na nov stručni pojam: 'ciklus za novo tisućljeće'. Krajem studenog ove godine zemlje-članice Svjetske trgovinske organizacije (WTO) donijet će u američkom gradu Seattleu odluku o početku ciklusa pregovora o libealizaciji svjetske trgovine u sljedećem tisućljeću. Ciklus bi trebao trajati tri godine i ubrzati privredno srastanje svijeta - dakle, onaj proces, koji se danas općenito naziva 'globalizacijom'. Građa je složena a njezine potankosti razumljive su samo malobrojnim stručnjacima: otvaranje tržišta za usluge, sudjelovanje stranaca na natječajima za javne radove, protekcionizam u agraru, zaštita patenata, propisi u okviru međunarodnog zakona o kartelima. Posljedice dobrog odnosno lošeg toka ciklusa pregovora mogu se svesti na sasvim jednostavne alternative: manji ili veći gospodarski rast, manje ili više prilika za zemlje Trećeg svijeta, manje ili više stabilnosti. Značenje ciklusa pregovora otkriva se tek u pripadajućoj povijesnoj pozadini. Kada je u jesen 1986. započeo posljednji takav pregovarački maraton - takozvani 'Urugvajski ciklus' - Sovjetski Savez još je postojao; nitko nije čuo za riječ 'globalizacija' a tek su malobrojni dobri poznavatelji prilika čuli za azijske perspektivne države-tigrove. U vrijeme potpisivanja rezultata tog ciklusa pregovora 1994. u Marakešu svijet se već iz temelja promijenio. Slom socijalizma podario je odjednom zapadnom trgovinskom sustavu globalni karakter - kakav je imao već prije sloma stare Europe 1914. g. Tada osnovan WTO dobio je pak ključnu ulogu arbitra u novom globalnom privrednom svjetskom poretku - iako njegovi suosnivači svojedobno uopće nisu bili svjesni te činjenice. U međuvremenu je ta nova organizacija stekla nesrazmjerno veći utjecaj i moć nego njezina prethodnica - Opći sporazum o carinama i trgovini (GATT). Arbitražna tijela WTO osudila su propis EU o tržištu banana i europsku zabranu uvoza hormonski tretiranog mesa. U mnogim trgovinskim sporovima samo je postojanje arbritražnih sudova WTO utjecalo na njihovo rješavanje. Budući da je WTO postizao tako velike uspjehe, njegove nautjecajnije članice donijele su odluku o novom ciklusu pregovora o liberalizaciji trgovine daleko prije no što se očekivalo. No, tko ima moć, taj ima i neprijatelje. To na svojoj koži osjeća i WTO. Na početku ciklusa pregovora u Seattleu javile su se kritičke skupine iz cijelog svijeta; javit će se i prosvjedi koji bi u određenim okolnostima mogli biti obilježeni i nasiljem. Kod nekih je kritičara WTO a time i slobodna trgovina zamijenila Svjetsku banku u funkciji neprijatelja broj jedan. Spomenuto neprijateljsko raspoloženje prema WTO treba shvatiti ozbiljno. Njegovu pozadinu čine bojazni za kakvoću prehrambenih namirnica, za radna mjesta i za čovjeka nedostojne uvjete proizvodnje u zemljama Trećeg svijeta. Mnogi se ljudi osjećaju nemoćnima pri suočavanju s bjesomučnim promjenama u svijetu. Za taj osjećaju proglašavaju odgovornim globalizaciju i njezinu agenturu WTO - istodobno je smatrajući polugom pomoću koje mogu nešto pokrenuti u svjetskom gospodarstvu. Tko se glasno ljuti zbog slobodne trgovine i 'terora ekonomije', može se nadati razumijevanju - stoga trgovinska ograničenja izgledaju kao legitimno sredstvo za zaštitu sebe i drugih. Takva su stajališta jako utjecajna, pri čemu su granice između idealističkih i interesima vođenih protivnika WTO neodređene. Savez američkih sindikata AFL-CIO zatražio je uoči ciklusa o novom tisućljeću zaštitu američkih radnih mjesta od inozemne konkurencije. Europski filmski djelatnici žele zaštitu od Hollywooda i WTO, a europski seljaci najradije bi Europu opasali zidom. U biti svi protivnici WTO-a iznose slične argumente: po njihovim riječima nezaštićena trgovina pokreće spiralu pada, natjecanje za najlošije radne i ekološke uvjete i za najbeskrupulozniju poslovnu praksu. Odgovorni proizvođači uopće ne mogu pobijediti u toj borbi protiv izrabljivanja čovjeka i prirode, glasi njihov argument. Ako već ne budu utvrđeni eksplicitni zaštitni propisi, treba bar odrediti minimalne standarde za socijalna pitanja i okoliš: roba čija proizvodnja ne odgovara tim standardima mora biti popraćena visokim carinama ili zabranom uvoza. Ti argumenti zvuče logično ali su već često pobijani. Spirala pada u stvarnosti uopće ne postoji. Bilanca radnih mjesta u trgovini na relaciji sjever-jug pozitivna je za obje strane - nijedno njemačko poduzeće nije još potisnuto s tržišta zbog konkurencije afričkog onečišćivača okoliša. U nekim tvornicama Trećeg svijeta vladaju nezamislivi uvjeti, zaposlena su djeca, a postoji i robovski rad, ali te negativne pojave nemaju nikakve veze s trgovinom. Naprotiv, trgovina nudi jedinu priliku za njihovo mijenjanje. Usprkos tome, političari prihvaćaju zahtjev za socijalnim i ekološkim standardima - i to američki ali na kraju i njemački, što zaprepašćuje budući da je njemačko ministarstvo gospodarstva uživalo reputaciju utočišta duha slobodne trgovine. Takvo ponašanje ljudi i zato što je riječ o raspravi na razini simbola, koja je upriličena za domaću pozornicu a u inozemstvu neće polučiti ništa osim bijesa zemalja u razvoju, sklonih zaključku o pokroviteljskom odnosu. Ispravan bi put bilo stvaranje svjetske organizacije za ekologiju i jačanje Međunarodne organizacije za rad u Ženevi. WTO pak treba zaštititi od nemogućih zahtjeva kako bi se mogao usredotočiti na svoje prave zadaće. Najvažniji izvor onečišćenja okoliša u zemljama Trećeg svijeta jest siromaštvo a protiv njega se najbolje boriti trgovinom. Ipak, političari se suočavaju s velikim iskušenjem upotrebe argumenta o inozemnoj konkurenciji u potpirivanju određenoga raspoloženja. U tome su američki provincijalni političari pravi majstori, zbog čega u vodećoj zapadnog sili vlada latentno protekcionističko raspoloženje. No, ni Europljani nisu imuni na to. U prošlim razgovorima s Amerikom o trgovini EU je uvijek preuzimala defenzivnu ulogu, pristajući na liberalizacijske poteze tek nakon mukotrpnih pregovora. Europski stručnjaci beznadno su se međusobno posvađali tijekom priprema za ciklus za novo tisućljeće. Mješavina emocionalnog i proračunatog protivljenja WTO-u čini ciklus za novo tisućljeće rizičnim pothvatom. Puno je toga na kocki: povijest ovog stoljeća pokazala je da su načela slobodne trgovine u svijetu mirotvorna i da osiguravaju ravnotežu interesa i opći gospodarski rast. Zabrana diskriminacije trgovinskih partnera, ravnopravan tretman domaćih i inozemnih tvrtki, cilj u obliku dodatnog uklanjanja trgovinskih ograničenja u slučaju dvojbe - sva ta načela i sama trebaju zaštitu", napominje na kraju komentara Nikolaus Piper.