NJ 14.X.SZ:HAIDER JE AUSTRIJSKI PROBLEM

NJEMAČKA SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 14. X. 1999. U Beču vlada predsjednik "Austrija ne može sastaviti vladu! Tu je sablast tijekom austrijske predizborne borbe prizvao austrijski kancelar i šef SPO-a Viktor Klima. Njegovo upozorenje trebalo je zakočiti prodor populističkog šovinista Joerga Haidera i prekinuti durenje dosadašnjeg koalicijskog partnera OVP i njegova predsjednika Wolfganga Schuessela. Trebalo je odustati od najave da će OVP svakako prijeći u oporbu ako ga FPO potisne na treće mjesto u stranačkom spektru. Upravo to se i dogodilo. Određeni oblik odanosti načelima, kakav austrijska unutrašnja politika dosad nije poznavala, zaista je naizgled onemogućio buduće formiranje većine u austrijskoj saveznoj skupštini. Klimine zakletve i vlastiti statut priječe SPO-u pod vodstvom aktualnog austrijskog kancelara bilo kakav savez s Haiderom. A OVP? Nije li ta stranka odlučila sabotirati bilo koju većinu budući da bi mogla koalirati sa socijaldemokratima i sa slobodnjacima? Želi sačuvati trunku vjerodostojnosti te mora dopustiti da žestoko i dugo mole njezin pristanak na koaliciju. Ono što će zapravo činiti vjerolomstvo, bit će sigurno vješto predstavljeno kao prelaženje preko vlastitih načela i kao osjećaj odgovornosti za naciju. No, do tada će proći mjeseci. OVP se nada da će u međuvremenu njegova cijena u funkciji koalicijskoga partnera porasti u vrtoglave visine. Je li točno da Austrija ne može sastaviti vladu? Prvi put nakon rata austrijski državni poglavar može u potpunosti igrati svoju jaku ulogu, koju mu dodjeljuje Ustav. Predsjednik dodjeljuje mandat za sastavljanje vlade, imenuje saveznog kancelara a potom, na kancelarov prijedlog, i ministre u vladi - ili ih odbija ako mu nisu po volji. Savezni predsjednik Thomas Klestil mogao bi po Ustavu produljiti proces sastavljanja vlade s potporom većine od današnjeg dana do lipnja 2000. - s nekoliko trikova to bi razdoblje moglo biti i produljeno. Do tada bi sadašnja vlada mogla i dalje raditi svoj posao u povjereničkoj funkciji ili bi Predsjednik mogao sazvati kabinet sačinjen od stručnjaka, koji bi odmah vladao pod njegovim vodstvom. Na raspolaganju mu je mogućnost sastavljanja manjinske vlade. Budući da nijedna sadašnja konstrukcija ne obećaje stabilnost, Klima će u određenom trenutku raspisati ponovljene izbore. Bitni gradivni dijelovi ustava potječu iz razdoblja predfašizma, kada su autoritarni kršćanskosocijalni predsjednici željeli sebi osigurati utjecaj na vladu - i to na račun skupštine. Sada će Austrija postati predsjedničkom republikom - i takvo će stanje trajati nekoliko mjeseci. No, izlaz iz te zbrke krije se možda upravo u tim posebnim pravima saveznog predsjednika, koja mu dopuštaju da sve izvrne naglavce. Naime, savezni predsjednik može određenu osobu 'u koju ima povjerenja' imenovati saveznim kancelarom. Pri tome se ni u kom slučaju ne mora držati stranačkih predsjedatelja ni stranačke hijerarhije. Već je primijećeno da je u bečki Hofburg, gdje je smješten predsjednikov ured, navraćao ministar financija Josef Edlinger. Sasvim je moguće da nakon eventualnoga neuspješnog pokušaja Klime da sastavi vladu, odgovarajući poziv bude upućen tom jako popularnom političaru - čak i ako SPO ustraje na svom šefu Klimi. Igra bi mogla mimoići i šefa OVP Schuessela, koji voli igrati na velike uloge. Naime, Klestil bi mogao ignorirati i sadašnjeg vicekancelara. Ono što izbori nisu uspjeli polučiti unatoč senzacionalnom ishodu moglo bi se dogoditi sljedećih mjeseci posredstvom ovlasti saveznoga predsjednika za sastavljanje vlade: naime, kadrovsko-politički zemljovid Austrije mogao bi se promijeniti iz temelja. Sve se to događa pred kritičkim očima svjetske javnosti. Haider hitro putuje Europom kako bi se predstavio kao 'sjajan momak' - relativizirajući već sada sve što je obećao svojoj klijenteli. Istodobno optužuje svoje političke protivnike u samoj Austriji da su nahuškali čitav svijet protiv njega. Kakvo postignuće. Klima uvjerava međunarodne medije da desničarski birači zapravo i ne postoje. U međuvremenu pak istražitelji motiva utvrđuju da su birači FPO i te kako svjesno krenuli u smjeru stranke vođe i autoritarne slike društva. Austrija ne želi biti paušalno oklevetana kao utočište 'novog desničarskog radikalizma', ali odgovara na paušalne bojazni podjednako paušalnom rečenicom 'Nisam ja'. Ne treba očekivati da će Haider uvidjeti svoje pogrješke. No, i savezni je Predsjednik, koji je grubo ispravio inozemne kritičare, uputivši ih da porade na korektnijem vrjednovanju austrijskih tema - ponovno propustio veliku priliku da svojim sunarodnjacima postavi pitanje gdje leže korijeni tih pogrješnih procjena i ne bi li nešto trebalo razmotriti i raspraviti u vlastitoj slici povijesti. Službena Austrija ponovno je histeričnim, nediferenciranim zbijanjem redova pružila pojedincu mogućnost da upregne čitavu naciju u jaram vlastite koristi: umjesto da sliku austrijskoga društva korigira hitno potrebnom raspravom o potisnutim povijesnim i aktualnim istinama, Beč prepušta predstavljanje u inozemstvu čovjeku tipa Joerga Haidera", naglašava na kraju komentara Michael Frank.