FR-LIBERATION 12.X.CLINTON I REPUBLIKANCI

FRANCUSKA LIBERATION 12. X. 1999. Republikansko upozorenje na 'Clintonovu doktrinu' "Sjedinjene Države nisu trebale objaviti rat III. Reichu. Trebale su pustiti da se Hitler i Staljin međusobno ubijaju uime načela da 'Amerika može samo dobiti ako ostane neutralna'. Patrick Buchanan, kandidat za Bijelu kuću, predstavnik krajnje konzervativnog populizma i izolacionist, uznemirio je duhove objavivši proglas o vanjskoj politici pod nazivom 'A Republic, Not an Empire'. Njegove su postavke potaknule raspravu u kojoj sudjeluju njegovi republikanski prijatelji (i suparnici), kao i demokrati. No Buchanan je točno pogodio. Pitanje o mjestu SAD-a u svijetu, tema je žestoke rasprave u predsjedničkim izborima 2000. Ono se vrti oko 'Clintonove doktrine', tj. sve češćeg upletanja američke vojske izvan zemlje - od Zaljevskog rata do Kosova, uime potrebe za humanitarnim upletanjem. 'Spriječit ćemo genocid i etničko čišćenje svugdje gdje budemo mogli', obećao je Predsjednik. Njegov odabrani nasljednik, potpredsjednik Al Gore, kani nastaviti istu politiku 'wilsonovskog' nadahnuća (po imenu predsjednika koji je poveo Ameriku u Prvi svjetski rat), koja poziva da se vanjska politika temelji na moralnim i ideološkim načelima (proširenje demokracije i osobnih sloboda). No, ta se 'Clintonova doktrina' sučeljava s onim što je tjednik 'Newsweek', ustvrdivši da SAD ne želi djelovati u Istočnom Timoru, nazvao 'umor od intervencionizma' i sa starim 'izolacionističkim' kapitalom kojega je Buchanan najnovije utjelovljenje. Izolacionizam se oslanja na upozorenje oca nacije Georgesa Washingtona protiv 'pustolovina izvan zemlje'. Amerikanci, kaže taj filozofski pravac, ne mogu ništa dobiti ako se upusti u daleke i skupe sukobe uime moralnih i ideoloških razloga. Prihvatljiva je samo ona vanjska politika koja stavlja 'Ameriku na prvo mjesto!' - bilo iz gospodarskog protekcionizma ili strategijskog izolacionizma. Buchanan i njegovi prijatelji logično su se protivili Zaljevskom ratu, kao i ratu na Kosovu, kao uostalom i lijevo krilo Demokratske stranke. Desnica i ljevica jednodušno napadaju 'imperijalizam' elite na vlasti koja želi, kao što to čine Clinton, Gore i državna tajnica Madeleine Albright, preurediti režime u stranim zemljama (Rusija), upletati se u njihove poslove u ime ljudskih prava (Kosovo) i glumiti 'žandare' na čitavom planetu (Haiti). Većina (republikanska) u Zastupničkom domu također je novoizolacionistička. Ona stalno vodi rat s odobravanjem međunarodnih sporazuma, koči američko izdvajanje za UN, napada MMF i proširenje NATO-a. Kongres je jedva odobrio upletanje u Bosni i na Kosovu. Taj novi izolacionizam uostalom često prati potpora povećanju proračuna za obranu i programima koji su posljedica 'ratova zvijezda' predsjednika Reagana, namijenjenih jačanju 'američke utvrde' protiv svake vanjske 'prijetnje' - Kina zamjenuje bivši Sovjetski Savez u ulozi neprijatelja br.1 'novog hladnog rata'. Republikanski establishment okupljen oko Georgea W. Busha, miljenika stranke za predsjedničke izbore 2000., sa svoje strane još pristaje uz 'realističnu' doktrinu koju je 70-ih provodio predsjednik Nixon i čiji je glavni zagovaratelj bivši državni tajnik Henry Kissinger. Ovaj potonji upozorava na 'sklonost da se od vanjske politike načini pothvat humanitarnoga spašavanja' - iako bi ona trebala samo osigurati međunarodnu stabilnost i mir, zahvaljujući traženju ravnoteže između velikih sila, bez nekontroliranih reakcija. Na međunarodnoj pozornici, 'poredak je važniji od prava', piše Richard Haass, Bushov savjetnik, u časopisu 'Foreign Affairs' za rujan-listopad. Američka se velesila svakako mora umiješati na međunarodnoj pozornici, ali samo tamo gdje su u pitanju njezini 'životni interesi' (kao s naftom u Zaljevskom ratu). Condoleeza Rice, prva Bushova savjetnica (koja bi mogla biti prva crnkinja na dužnosti državne tajnice), misli da se 'moć gdjekad treba očitovati na neupadljiviji način', uz opasnost da se potroše i iscrpe vojne snage i mogućnosti koje nisu neograničene. Ona smatra da Rusima (i Kinezima) ne treba davati toliko pouka iz demokracije i gospodarske liberalizacije, već da s njima treba više razgovarati o strategijskim problemima i razoružanju. I Bush je, dakle, počeo napadati 'Clintonovu doktrinu' koja, kaže, gura američku vojsku u 'nejasne zadaće čiji su ciljevi i trajanje nepoznati'. Pat Buchanan, dakle, nije jedini koji želi ponovno jasnije utvrditi 'državni interes' koji, kaže, 'jedini može opravdati slanje mladih Amerikanaca u borbu i u smrt'", piše Patrick Sabatier.