FR-LIBERATION12.X. HARTMANN:MILOŠEVIĆ

FRANCUSKA LIBERATION 12. X. 1999. Miloševićeva mašinerija Marc Semo ukratko prikazuje knjigu Florence Hartmann 'Milošević, dijalognala luđaka' (u nakladi 'Danoel'): "Već deset godina, Slobodan Milošević zlom bilježi povijest jugoistoka Europe. Glavni je krivac za četiri oružana sukoba, prva na Starom Kontinentu nakon Drugoga svjetskog rata. Nijedna knjiga na francuskom jeziku nije do sada bila posvećena 'podmetaču požara na Balkanu', arhetipu ambicioznog komunističkog aparatčika koji se pretvorio u ratnički raspoloženog nacionalista. Izvjestiteljica 'Le Mondea' u Beogradu u doba nezaustavljivog uspona 'Slobe', a zatim i u doba ratova koje su srpske snage vodile u Hrvatskoj i Bosni, Florence Hartmann, koju su srpske vlasti protjerale 1994., jedan je od najvrsnijih promatrača bivše Jugoslavije. Njezina knjiga, važan dokument, nije biografija; nju tek treba napisati. Ona vrlo potanko opisuje politički put prvog čovjeka u Beogradu, od dolaska na vlast 1987. u Savezu komunista Srbije, zatim u doba rata, do poraza koji mu je nanio NATO u lipnju 1999., nakon 78 dana bombardiranja. Strašan taktičar, ali jadan strateg, srpski je vođa istodobno 'serial loser' koji je ubrzao raspad Jugoslavije, izgubio rat u Sloveniji, Hrvatskoj, Bosni i na Kosovu, i hladnokrvna politička zvijer koja se uspjela održati na vlasti zahvaljujući šovinizmu kojim je ujedinio javno mišljenje. Uspjeh je to bolji, što se njegov režim ne oslanja na teror. Nema političkih zatvorenika, oporbeni tisak preživljava, a izbori nisu sasvim manipulirani. Nikada, osim na prvim višestranačkim izborima 1990. - 1991., njegova stranka SPS (Socijalistička stranka Srbije, bivši komunisti), nije imala apsolutnu većinu. Svaki put je znao naći slučajne saveznike, u nacionalističkoj krajnjoj desnici kao što je Vojislav Šešelj, ili u nacionalističkoj demokratskoj oporbi, s američkim poslovnim čovjekom srpskoga podrijetla Milanom Panićem i piscem Vukom Draškovićem, koji je dugo bio njegov protivnik. Oni su mu, već prema slučaju, služili kao negativan primjer i alibi prema njegovoj javnosti i prema međunarodnoj zajednici, omogućivši mu da sačuva apsolutnu vlast koju je, kao obiteljsko poduzeće, držao zajedno sa ženom Mirom Marković. 'U Srbiji ne postoji čovjek broj dva. Samo dva broja jedan, on i njegova žena, bez ikakvog nasljednika. Budući da je jednom i sam zabio nož u leđa svom pokrovitelju, Slobodan Milošević ne vjeruje nikomu', ističe Florence Hartmann raščlanjujući taj sustav vlasti koji se temelji na nepotizmu i sveopćoj korupciji. Optužnica koju je 27. svibnja 1999. Međunarodni kazneni sud iz Den Haaga podigao protiv Slobodana Miloševića i njegovih četiriju suradnika za 'ratne zločine i zločine protiv čovječnosti', nakon zločina koje su srpske snage počinile na Kosovu, značio je prekretnicu. Sve do tada, unatoč strahotama srpskog rata u Hrvatskoj i u Bosni, međunarodna je zajednica jugoslavenskoga Predsjednika uvijek promatrala kao prijeko potrebnog sugovornika. On je istodobno bio 'izvor problema i njegovo rješenje', kako je rekao američki posrednik Richard Holbrooke. Knjiga dobro pokazuje kako je sadašnji jugoslavenski Predsjednik dugo znao iskorištavati tu prešutnu potporu, koja se ponajprije temeljila na nedostatku vjerodostojne političke alternative u Beogradu. Tada je Zapad, a napose Washington shvatio da ne može biti trajnog mira sve dok je Milošević na vlasti. No, kao što u završnom dijelu kaže Florence Hartmann, 'podmetač požara na Balkanu još nije onesposobljen.'"