NJ 12.X.-DIE WELT-BUSEK POMOĆ KOSOVU

NJEMAČKA DIE WELT 12. X. 1999. Pomoć Kosovu loš je posao "Poslije raspada Jugoslavije, na jugoistoku Europe, 'europskoj bačvi baruta', bila su četiri rata. Da bi se to bitno promijenilo, stvoren je Stabilizacijski sporazum EU-a za jugoistočnu Europu. No bit će trnovit put dok se stabilizacija uopće postigne. Oznaku 'Balkan' rabimo kritički. Balkanizacija nije poželjan proces. No jednom treba priznati da su Europljani u XIX. i cijelom XX. stoljeću na Balkanu radili loše. Čini se da se to nastavlja: Grci Balkanski poluotok drže svojom domenom, Talijani barem vjeruju da će opet jednom dominirati Albanijom i graničnim područjima. Tako je po svaku cijenu morao krenuti gospodarski stol stabilizacijskog sporazuma u Bariju u južnoj Italiji i agencija EU- a za obnovu Kosova i granična područja u Solunu - a popunjavanje funkcija unutar EU-a slično je proteklo. Stručno znanje nije baš traženo, dominiraju interesi. Po ustanovama se živahno petlja, pri čemu svatko želi sjediti za nekim stolom koji je sada u modi, nabrojio sam 120 sudionika i od 40 do 50 država. I mjesta u kojima počinju tematski stolovi, ne nalaze se u jugoistočnoj Europi: demokracija u Ženevi, gospodarstvo u Bariju, sigurnost u Oslu. Samo putni troškovi znatni su za siromašne vlade u regiji. Stabilizacijskim sporazumom nanišanjen je cilj koji predviđa integraciju svih tih zemalja između Austrije i Grčke. To sigurno neće ići od danas do sutra, stoga je predviđen nov oblik udruživanja, kako bi se uopće moglo pridonijeti poboljšanju gospodarskog i socijalnog stanja. Kao uvijek, sve je baš zamršeno, jer osim stabilizacijskog sporazuma i njegova koordinatora Bode Hombacha postoji još i Office of High Representative (OHR) u Bosni i Hercegovini s Austrijancem Petritschem na čelu i misija UN-a na Kosovu s Francuzom Kouchnerom. Ako je koordinacija sa SAD-om još relativno jednostavna (iako je raspodjela odgovornosti između sigurnosti i financiranja gospodarskih mjera već dovoljno kompleksna), u čamcu je i Rusija koja ima tradicionalne veze sa Srbijom, a, razumljivo, i cijela gomila interesa da se to provede bez nje. Time jugoistočna Europa postaje ključna točka svjetskopolitičkih napetosti, jer naposljetku je i Kina u slici, pri čemu je bombardiranje veleposlanstva bilo tek jedan poticaj. Tu je uz to i načelna besmislica. Europljani i dalje drže Kosovo dijelom Savezne Republike Jugoslavije. Helsinški dokumenti su 1977. međunarodno utvrdili da države mogu mijenjati granice samo suglasno. Da bi mogao postojati pristanak Srbije na gubitak Kosova, teško je pretpostaviti i pod nekom drugom vladom u Beogradu. No istodobno je UN na Kosovo kao valutu uveo njemačku marku, izgradio vlastitu upravu, razumljivo, postavio granični nadzor i radi na političkom zastupanju Kosovara. Uprava UN-a neće biti pošteđena ni uvođenja vlastitog zakonodavstva. Kako tu očuvati fikciju da je Kosovo dio Jugoslavije, ne znam, no ponekad je uobičajeno pomalo lagati. Što se zapravo mora dogoditi? Kosovo je žarište zaraze. No ozdraviti treba cijela regija. Stoga treba učiniti sve da bi se unaprijedila prekogranična suradnja, da bi se smanjio broj nezaposlenih i povećao prihod po glavi. Pretpostavka za to je sposobna infrastruktura i ponajprije stvaranje ulagačke klime, i to u cijeloj jugoistočnoj Europi. Katkad postoji tendencija da se partnere u jugoistočnoj Europi stavlja pod skrbništvo a da ih se uopće i ne pita ili se pokazuje neokolonijalističko ponašanje. To je već u prošlosti bilo loše. Bugarska, Rumunjska, Makedonija nude relativnu stabilnost. U svojim su naporima da izgrade sposobne uprave napredovale i sada žele da ih se u Europi čuje. Mi Europljani naposljetku želimo da nas svi shvaćaju ozbiljno. To mora biti tako i kad su u pitanju drugi Europljani. Diobenih granica dovoljno je već sa Schengenom i eurom. Ne možemo si u Europi priuštiti daljnje granice. Stoga moramo poduzeti sve da jugoistočna Europa ne ostane bačva baruta, nego gradilište za bolju budućnost" - piše Erhard Busek, bivši austrijski zamjenik kancelara i koordinator SECI-ja.