NJ 5.X.TAZ:HR.OBRAČUN S PROŠLOŠĆU?

NJEMAČKA DIE TAGESZEITUNG 5. X. 1999. Maksimalna kazna za upravitelja koncentracijskog logora "Dinko Šakić, bivši zapovjednik hrvatskoga koncentracijskog logora Jasenovac, tvrdio je do samog kraja da nije kriv za smrt nekoliko tisuća zatočenika. Županijski sud u Zagrebu donio je drugačiji zaključak. Jučer je nakon višemjesečnog, više puta prekidanog suđenja, donesena presuda u slučaju 78-godišnjeg Šakića: 20 godina zatvora, što je po hrvatskim zakonima najviša moguća kazna. Sud je zaključio da je Šakić kriv zato što je pod hrvatskim ustaškim režimom, saveznikom Hitlerove Njemačke, počinio zločine protiv čovječnosti i zločine protiv civila. Sudac Dražen Tripalo rekao je u obrazloženju presude da je Šakić zlostavljao, mučio i ubijao zatočenike, izdavajući podređenima odgovarajuće upute odnosno sudjelujući u smaknućima. Šakić nije ništa poduzeo kako bi spriječio pripadnike ustaša da ne počine zločine, istaknuo je sudac Tripalo, dodavši da je Šakić zapovijedao pokolje nad civilima kako bi zastrašio zatočenike. Po optužnici u Jasenovcu je ubijeno 50 tisuća zatočenika - pretežno Srba, Židova i Roma, ali i hrvatskih protivnika ustaša - od njih su 2000 ubijene pod Šakićevim izravnim zapovjedništvom. No, stvarni broj žrtava još nije jasno utvrđen. Po službenim jugoslavenskim procjenama, u Jasenovcu je ukupno ubijeno do 700 tisuća ljudi. Šakić je sudjelovao već u izgradnji Jasenovca, upravljajući logorom od travnja 1942. do svibnja 1944. g. Nakon završetka Drugoga svjetskog rata uspio je 1947. otputovati u Argentinu, gdje je uz kratke prekide neometano živio do svibnja 1998. Radoznalost jedne argentinske televizijske ekipe bila je kobna za Šakića. Nakon uhićenja u obalnom mjestu Santa Teresita Hrvatska je - između ostalog i zbog snažnog međunarodnog pritiska - zatražila njegovo izručenje, koje se dogodilo mjesec dana kasnije. No, taj nedragovoljni ponovni susret s domovinom nije bio Šakićev prvi kontakt s njegovim sunarodnjacima. Naime, g. 1990. Šakić je sudjelovao na komemoraciji u austrijskom gradu Bleiburgu, gdje su Titovi partizani 1945. poubijali tisuće Hrvata. Četiri godine kasnije sastao se s hrvatskim predsjednikom Franjom Tuđmanom za njegova državnog posjeta Argentini. Tuđman sve do danas niječe taj sastanak. Šakić nikad nije patio od manjka samopouzdanja - naprotiv: u Bleiburgu je izjavio da je oduvijek postupao kao dobar kršćanin. U intervjuu, objavljenom u hrvatskom tisku 1994., Šakić je poručio sljedeće: 'Ponosan sam na svoju prošlost, na sve što sam učinio. Kada bi mi danas ponudili isto mjesto, prihvatio bih'. Jasenovac je po njegovim riječima bio 'zakonita ustanova', a stopa smrtnosti bila je po njemu 'normalna'. Na početku suđenja 15. ožujka Šakić je 'mirne savjesti' izjavio da nije kriv, poričući masovna smaknuća u Jasenovcu. U završnoj riječi ustvrdio je da je suđenje bilo politički motivirano. Posebno su kritički intelektualci u Hrvatskoj dosada neprekidno zahtijevali temeljito proučavanje fašističke povijesti njihove zemlje. To više što se neovisna Hrvatska nakon 1991. ponovnim uvođenjem simbola s političkom hipotekom sama opet približila ustaškom režimu. Gledano iz te perspektive, presuda Šakiću mogla bi biti prvi korak na putu prema razračunavanju s prošlošću. Danas nije moguće procijeniti kakve će posljedice presuda imati za hrvatsko društvo. Za preživjele odnosno za članove obitelji žrtava sudska je presuda vjerojatno bar neka vrsta zadovoljštine", zaključuje Barbara Oertel.