US 22.9. CSM MEĐ.KAZN. SUD I AMERIKA

SJEDINJENE DRŽAVE THE CHRISTIAN SCIENCE MONITOR 22. IX. 1999. Suzbijanje ratnih zločina "Od Sierra Leone preko Ruande do Kosova - i sada Istočnog Timora - nevini civili postali su žrtve sustavnog raseljavanja, silovanja, mučenja, i ubijanja. I kao obično, svijet nemoćno promatra. Međunarodna zajednica reagira tek pošto humanitarna kriza ili genocid upropaste čitavo stanovništvo. No američkoj su javnosti malo poznati pokušaji razvijanja oruđa za borbu protiv tih zločina prije nego što do njih dođe: to je Međunarodni kazneni sud (ICC, International Criminal Court). Bit će to trajan sud, za razliku od ad hoc sudova za ratne zločine u Ruandi i Jugoslaviji, kojima upravlja UN. Sud, koji je još u fazi planiranja, imat će zadaću istraživanja i gonjenja najtežih ratnih zločina - zločina protiv čovječnosti i genocida. U srpnju 1998., 120 zemalja potpisalo je ugovor o stvaranju suda i potvrdilo da se pojedince može smatrati odgovornima za teror koji ima državnu potporu. Sjedinjene Države su - priključivši se takvim uzorima pravde kao što su Kina, Iran, Irak i Libija - glasovale protiv statuta. Kritičari tvrde da bi međunarodni sud bio nedjelotvoran i da bi ga američki neprijatelji mogli zloporabiti u pokretanju parničnih osveta protiv njih. Međutim, Bijela bi kuća trebala uvidjeti prednosti koje joj Međunarodni kazneni sud nudi i uključiti američke saveznice u postizanje promjena u ugovoru, koje bi sudu donijele američku potporu. Rat je pokušaj postizanja političkih ciljeva nasilnim sredstvima. Zaraćene zemlje pravno su obvezne izbjeći usmjeravanje toga nasilja prema civilima. Učiniti to nosi rizik međunarodnog prijezira i protumjera koje mogu uništiti svaku političku prednost koju se te zemlje nadaju postići. Ipak, u građanskim ratovima međunarodna je zajednica vođama prešutno dala neograničenu slobodu da pokrenu nesavjesna djela krvoprolića nad vlastitim stanovništvom. Međunarodni kazneni sud pokazat će tim budućim prekršiteljima da međunarodna zajednica neće tolerirati genocid i da će pokušati ograničiti i poništiti svaki politički dobitak postignut nezakonitom uporabom sile. Jednom kad ih Međunarodni kazneni sud optuži, orkestratori terora bit će politički izolirani i neće naći utjehe kod međunarodne zajednice. Na posljetku, oni koji će izazvati moć počinitelja, bit će članovi njihovih vlada. Treba samo pogledati jugoslavenskog predsjednika Slobodana Miloševića da se vidi kako izoliran i napušten vođa može postati. Čak ni Rusija ni Kina nisu bile spremne zaštititi optuženoga ratnog zločinca. Miloševićeva međunarodna imovina zamrznuta je, a njegova politička potpora u Srbiji je rascjepkana. Njegovi dani na vlasti su, čini se, odbrojani. Međutim, ako vođa namjerava primijeniti nezakonitu uporabu sile za političke dobitke, ne bi li imalo smisla ograničiti te dobitke unaprijed i smanjiti poticaje umjesto da se bavimo zločinima pošto se već dogode? Da je Milošević izračunao troškove svoga okrutnog plana unaprijed - odbacivanje međunarodne zajednice i poticanje njegova pada - možda ne bi toliko ustrajao na provođenju terora. Slično, bi li indonezijski vođe slijedili plan razaranja Istočnog Timora, pokolja tisuća i raseljavanja još većeg broja ljudi, da su znali da će to potaknuti istragu koja će voditi njihovom otuđenju od međunarodne zajednice i mogućim protumjerama? Sadašnji ugovor sasvim sigurno nije savršen. Postoji opravdana zabrinutost zbog mogućnosti politički motiviranih zloporaba - istaknutih nerazboritim sugestijama srpskih i ruskih vlasti da je NATO počinio ratne zločine za kosovskoga sukoba. No Međunarodni kazneni sud je potencijalno previše važno oruđe protiv tiranije da bi ga Sjedinjene Države jednostavno bacile u koš za smeće. Sjedinjene Države trebale bi izraziti svoju provizornu potporu sudu i snažno uključiti svoje saveznice kako bi osigurale da se Međunarodni kazneni sud ne može okrenuti protiv onih koji se bore za mir", piše M. Shane Smith, istraživač Vijeća za inozemne odnose u Washingtonu.