US 28. IX. WP PODJELA KOSOVA

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON POST 28. IX. 1999. Mogućnost stvaranja neovisnog Kosova razdvaja američke i europske saveznice "Prošle godine Sjedinjene Države i njezine saveznice u NATO-u sastavile su popis etnički različitih europskih zemalja da bi ga pokazale kosovskim vođama, u nadi da će to poslužiti kao model za smirenje prijepora između etničkih Albanaca i Srba u pokrajini", piše R. Jeffrey Smith. "Španjolska, Italija, Rusija, Finska i Belgija našle su načina da mirno premoste svoje etničke razlike, iznose Sjedinjene Države i NATO, u izvješću kojemu je namjera bila uvjeriti Albance da odustanu od kampanje za neovisnost Kosova. Od tada se međutim etnički sukob na Kosovu toliko zaoštrio da mnogi američki dužnosnici neovisnost Kosova, kao prvenstveno albanske države, sada drže neizbježnom. Ipak, većina europskih zemalja još se drži vizije koju izražava spomenuto izvješće. Jedan je razlog bojazan da bi Kosovo moglo postati uzorak separatističkim pokretima u Europi; drugi bojazan da bi svaki novi metež na Balkanu mogao donijeti još dublje socijalne i gospodarske probleme na južnom dijelu Europe. Umjesto da europske zemlje posluže kao model za Kosovo, Kontinent se sve više brine da bi kosovski problemi nekako mogli poslužiti kao prototip za budućnost Europe. To je stvorilo neslaganje europskih i američkih diplomata o pitanju što bi trebalo dopustiti u srpskoj pokrajini. Njemački diplomati kažu da se neovisnosti treba suprotstaviti jer će ona potaknuti ono što jedan diplomat opisuje kao 'rat (između Slavena i Albanaca) u Makedoniji, nemirnu Bosnu', i novi priljev izbjeglica u srednju Europu. Talijanski diplomati kažu da ih zabrinjava stvaranje velike Albanije i novi val izbjeglica koji bi mogao donijeti širenje kriminala i izazvati nestabilnost u Europi. Rusija otvoreno izražava brige o učinku koji bi odcjepljenje Kosova moglo imati. Prema nekoliko izvješća o nedavnom sastanku između ruskoga ministra vanjskih poslova Igora Ivanova i visokih dužnosnika UN-a, Ivanov je rekao da je Rusija razmjestila 3.600 vojnika kao dio mirovnih snaga pod vodstvom NATO-a na Kosovu da spriječi 'drugi Dagestan' - južnu rusku regiju u kojoj gerilci iz susjedne Čečenije pokušavaju uspostaviti neovisnu islamsku državu. Europljani su općenito skloni kosovsku neovisnost smatrati 'negativnim događajem protiv kojega se treba boriti... Sjedinjene Države su najsklonije neovisnosti', rekao je zapadni diplomat. 'Ne mogu se sjetiti nijedne druge zemlje gdje postoji konsenzus, iako neizgovoren', da će Kosovo biti neovisno. Javno, barem, Clintonova vlada kaže da podupire demokratsko Kosovo u Srbiji i Jugoslaviji, no za mnoge dužnosnike u Washingtonu, neovisnost Kosova samo je predvidljivi ishod više od deset godina neprijateljstava i 16 mjeseci rata između albanske većine i srpske manjine, u kojem je umrlo više od 12.000 ljudi. Američki i europski dužnosnici nerado otvoreno raspravljaju o tom neslaganju jer žele zadržati sliku jedinstva u NATO-u i zadržati Ruse u mirovnim snagama na Kosovu, kažu dužnosnici. Rusija je zaprijetila povlačenjem svojih snaga s Kosova, krene li ono prema neovisnosti. (...) Neslaganja su prvi put izišla na vidjelo prošloga lipnja kad su se jugoslavenske i srpske snage povukle s Kosova a NATO prekinuo bombardiranje Jugoslavije. Ameriku je za izrade UN-ove Rezolucije 1244, koja pruža pravni temelj za mirovne snage, iznenadio europski zahtjev za ispuštanjem svake aluzije na dogovor s albanskim vođama od veljače. Taj dogovor, kojemu se beogradska vlada ogorčeno protivila, omogućavao je razmatranje 'volje naroda' u odlučivanju o budućnosti Kosova - očito ostavljajući politička vrata otvorenima za mogućnost neovisnosti. No 'Europljani su se željeli ograditi od toga', rekao je diplomat. Sjedinjene Države s uspjehom su tražile da se odredba zadrži jer bi učiniti drukčije značilo uručiti beogradskoj vladi političku pobjedu. Neki europski dužnosnici kažu da etničko neprijateljstvo na Kosovu može izblijediti i da bi se Kosovo moglo pritisnuti na ostanak u sklopu Srbije jednom kad Milošević bude uklonjen s vlasti. No viši američki dužnosnik koji se već dugo bavi pitanjem Kosova odbacio je to stajalište. Čak i ako Miloševića smijeni 'neki Thomas Jeffersonović, Albanci neće željeti Srbe' na Kosovu, rekao je dužnosnik. On je dodao da vladini dužnosnici 'nisu dovoljno glupi da bi mislili kako će Albanci i Srbi živjeti zajedno na način na koji Bosanci i Srbi počinju' u Bosni, bivšoj jugoslavenskoj republici gdje su se Muslimani, Hrvati i Srbi borili 1992. - 1995. Američko-europska razilaženja bila su očita tijekom rasprave o budućnosti OVK-a. U srpnju je Clintonova vlada predložila da se 'razmotri' mogućnost stvaranja civilne nacionalne garde kao nasljednice OVK-a, no ministrica Madeleine K. Albright morala je lobirati kod njemačkog kancelara Gerharda Schroedera prije nego što se on s time složio. Kad je došlo vrijeme za konačni dogovor s pobunjeničkim vođama, 'neki su Europljani mislili da će OVK jednostavno nestati', rekao je diplomat. Čak i bliska američka saveznica Britanija u početku je negodovala na prijedlog OVK - koji je na kraju prihvaćen - da se nova organizacija nazove Korpus za zaštitu Kosova. Njemačka se slagala s britanskim uvjerenjem da to zvuči malo previše poput državne vojske. No Bernard Kouchner, Francuz na čelu UN-ove uprave na Kosovu, želio je postići dogovor koji bi pomogao 'odvratiti težnje OVK-a' od nasilja, kao što je kasnije obrazložio. Stoga je pozvao francuskoga predsjednika Jacquesa Chiraca, koji je zatim uvjerio britanskoga premijera Blaira i više njemačke dužnosnike da nadglasaju svoje podređene."