RU-US-KORUPCIJA-Strana pomoć-Diplomacija-Tržište/cijene-Bankarstvo US 27. IX. WP HARV. PROJEKT SJEDINJENE DRŽAVETHE WASHINGTON POST27. IX. 1999.Razotkriveni dobročinitelji"Promatrajući kako se nekadašnje obećanje ruske gospodarske
reforme zapleće u američku istragu o kaznenoj odgovornosti, ne možete a da se ne prisjetite stare mudre izreke kako je put u pakao popločan dobrim namjerama", piše David Ignatius."Javnost najviše pozornosti posvećuje istrazi po nalogu američkoga javnog tužitelja u Manhattanu o navodnom pranju novca u banci New York. Taj je škandal bio u središtu prošlotjedne rasprave Kongresa o ruskoj korupciji.Proces reforma koje donose slom ističe i, uglavnom nezapažena, istraga koju vodi američki javni tužitelj u Bostonu, a bavi se savjetodavnim radom koji je sredinom devedesetih s ruskim reformistima provodio Harvardski zavod za međunarodni razvoj.'Harvardski projekt' postao je istaknuti simbol američkih pokušaja da pomognu Rusiji u stvaranju modernoga kapitalističkog gospodarstva. Činjenica da je on sada predmet kaznene istrage podcrtava širi američki neuspjeh u Rusiji: namjeravajući činiti dobro, pomogli smo uzgojiti sloj zločinačkih oligarha. A dio
SJEDINJENE DRŽAVE
THE WASHINGTON POST
27. IX. 1999.
Razotkriveni dobročinitelji
"Promatrajući kako se nekadašnje obećanje ruske gospodarske
reforme zapleće u američku istragu o kaznenoj odgovornosti, ne
možete a da se ne prisjetite stare mudre izreke kako je put u pakao
popločan dobrim namjerama", piše David Ignatius.
"Javnost najviše pozornosti posvećuje istrazi po nalogu američkoga
javnog tužitelja u Manhattanu o navodnom pranju novca u banci New
York. Taj je škandal bio u središtu prošlotjedne rasprave Kongresa
o ruskoj korupciji.
Proces reforma koje donose slom ističe i, uglavnom nezapažena,
istraga koju vodi američki javni tužitelj u Bostonu, a bavi se
savjetodavnim radom koji je sredinom devedesetih s ruskim
reformistima provodio Harvardski zavod za međunarodni razvoj.
'Harvardski projekt' postao je istaknuti simbol američkih pokušaja
da pomognu Rusiji u stvaranju modernoga kapitalističkog
gospodarstva. Činjenica da je on sada predmet kaznene istrage
podcrtava širi američki neuspjeh u Rusiji: namjeravajući činiti
dobro, pomogli smo uzgojiti sloj zločinačkih oligarha. A dio
kontaminacije možda se u malom razmjeru očešao i o naše ustanove - a
možda i naše najslavnije sveučilište.
'The Wall Street Journal' izvijestio je lani u veljači da tužitelji
u Bostonu istražuju jesu li harvardski profesor ekonomije Andrei
Shleifer i pravni stručnjak Jonathan Hay možda uložili u ruske
'junk' obveznice (junk bond - obveznica s kreditnom ocjenom BB ili
nižom. Takve obveznice ulagačima nude više dobitke nego obveznice
financijski solidnih kompanija, op. prev.) za osobni dobitak - dok
su pomagali nadgledati pokušaje reforma u Rusiji, za što je
američka Agencija za međunarodni razvoj izdvojila 57 milijuna
dolara.
Shleiferov odvjetnik Earl Nemser poriče da je njegov klijent učinio
išta loše. 'Vjerujem da će se, nakon što se istraga provede u
potpunosti', rekao je Nemser, američki tužitelj složiti s
Shleiferovom tvrdnjom da zbog svoga položaja savjetnika, ne
zaposlenika Agencije za međunarodni razvoj, 'nije bio obvezan
ograničiti svoje ulagačke aktivnosti.'
Hay također poriče da je učinio prekršaj. Kad su se 1997. prvi put
pojavile tvrdnje da je uložio u ruske obveznice, odgovorio je da
njegova ulaganja ne krše pravilo o sukobu interesa Agencije za
međunarodni razvoj. Njegov odvjetnik David Zornow rekao je u petak:
'Uvjereni smo da će po zaključenju istrage, vlada uvidjeti da
Jonathan Hay nije učinio ništa krivo.'
Harvardski projekt bio je utjelovljenje američkih nada da je u
Rusiji moguće stvoriti 'instant kapitalizam', privatizacijom i
onim što je kasnije bilo poznato kao 'šok terapija'. Među prvim
zagovornicima toga pristupa bio je harvardski ekonomist Jeffrey
Sachs, koji se služio sličnim metodama, uz određene uspjehe, u
Poljskoj.
Harvardski zavod za međunarodni razvoj predvodio je taj pokušaj, s
početnih 40 milijuna dolara subvencije od Agencije za međunarodni
razvoj. Shleifer, ekonomist ruskog porijekla, postao je direktor
ruskog projekta. Hay, nedavni diplomant harvardskog pravnog
fakulteta, bio je glavni direkor projekta u Moskvi. Bilo je
predviđeno da projekt 1997. dobije još 17 milijuna dolara, no
Agencija za međunarodni razvoj naglo je prekinula financiranje
zbog sumnja revizora o mogućim neispravnostima.
Glavni saveznik harvardske momčadi u Moskvi bio je Anatolij Čubajs,
vodeći zagovornik privatizacije. Mnogi američki i ruski
analitičari sad okrivljuju Čubajsa zbog guranja plana iz 1995.,
poznatog kao 'zajmovi za udjele', koji je novim ruskim oligarsima
dopustio stjecanje nadzora nad najvrjednijom imovinom u ruskom
gospodarstvu - industrijom rudarstva i prirodnih resursa - u
zamjenu za jeftine zajmove vladi.
Čubajsov plan pogubno je iskrivio pokušaj reforme, tvrde mnogi
analitičari, dopustivši da se kapitalizam izjednači s krađom. On i
njegovi američki savjetnici pogodili su se s vragom.
Bostonska kaznena istraga obuhvaća pitanja o Shleiferovim i
Hayovim ulaganjima u vrijeme dok su pomagali voditi Harvardski
projekt. Popratna civilna istraga ispituje je li Harvard nadgledao
njihove aktivnosti dovoljno brižljivo. Sažetak nekih važnih
pitanja u tom slučaju daje nedavno izišla knjiga Janine R. Wede pod
naslovom 'Sukob i tajni zlonamjerni sporazum' (Collision and
Collusion).
Wedel piše da su istražitelji Agencije za međunarodni razvoj 1997.
prikupili dokaze da je Hay uložio u ruske junk obveznice poznate kao
'GKO', dok je savjetovao vladu o financijskim pitanjima. Pravila
Agencije za međunarodni razvoj zaposlenicima zabranjuju ulaganje u
države u kojima provode svoje projekte. U slučaju Shleifera,
istražitelji su ispitivali je li u ulaganja bio uključen izravno
ili neizravno. Ulagala je njegova buduća žena, koja je vodila
bostonsku ulagačku zakladu za trgovinu s obveznicama GKO.
Ono što bostonsku istragu čini toliko tužnom jest da se činilo da
Harvardski projekt prikazuje Ameriku u njezinu najboljem izdanju.
Pomagali smo zemlji koja je izlazila iz sedamdeset godina duge
komunističke noćne more. No ti pokušaji reforme bili su okaljani -
prvo zbog prihvaćanja sheme korumpirane privatizacije što je
učinio Čubajsov tim, a kasnije američkim prihvaćanjem nesigurnih
GKO shema za financiranje stalno rastućega ruskog duga.
Dovoljno je loše to što su naši dobročinitelji možda potajno
ulagali u tržište GKO-a, koje je eksplodiralo 17. kolovoza 1998.
Neprilika je još gora zbog toga što je Harvard očito propustio
prikladno pratiti njihove aktivnosti.
Nije čudo da ljudi širom svijeta okreću očima kad Amerika ponudi
svoju blagotvornu pomoć. Mi smo katkad jednako skloni činiti
pogrješke kao i ljudi kojima pokušavamo pomoći."