ES 27.9. EL PAIS - GRAĐANSKI RAT?

ŠPANJOLSKA El PAIS 27. IX. 1999. Sada je svaki rat građanski "Još i prije završetka Drugoga svjetskoga rata, Ernst Juenger (autor djela 'Der Friede 1941-1944', La Paz, Tusquets, Madrid, 1996.) napisao je vrlo dojmljiv članak, dojmljiv zbog svoje proročanske vidovitosti: 'Ovo je prvi put da je Zemlja, kao planet, kao kugla, postala bojište, i prvi put da je povijest ljudskoga roda postala povijest stvaranja planetarnoga poretka? Nalazimo se u peći za taljenje i trpimo porođajne trudove.' 'Ovaj je rat svjetski građanski rat?, kaže Juenger na jednom drugom mjestu, i to je zapravo prvo zajedničko djelo čovječanstva. 'A mir koji će kasnije nastupiti bit će drugi svjetski mir'. Jedan od najvažnijih plodova ovoga mira, zajedničko djelo cijeloga čovječanstva i prvi pravi rezultat, u tom novom poimanju Zemlje, bili su Ujedinjeni narodi. Poslije prvoga pravoga svjetskoga rata, trebao bi nastati i prvi pravi svjetski poredak. Ne iznenađuje, prema tome, da se svakodnevno pitamo: 'Zašto na Kosovu da, ali ne i na nekim drugim mjestima? Zašto na Timoru sada, ali ne i prije? Predsjednik Clinton iskreno je govorio o tom problemu pred Glavnom skupštinom Ujedinjenih naroda: 'Ne možemo svugdje sve učiniti'. SAD ima svoje izravne interese, i kad su oni u pitanju, SAD intervenira. Kad nisu, nije spreman na interveniranje. Može li biti drukčije? Bismo li i mi Španjolci bili spremni žrtvovati svoje živote u Somaliji, gdje je malo nas poginulo? Zato se Clinton slaže s Kofijem Annanom kad ovaj kaže da UN mora dobiti snage za intervenciju. No, malo podalje od oklijevanja i sumnja u vezi s pitanjima zašto sada, a ne prije i zašto tu, a ne tamo, a riječ je o sumnjama koje grizu našu savjest, u pozadini se nazire spor i uporan proces stvaranja svjetske države, uz ritam kojim se stvara jedna zajednica, jedan demos, jedan narod i jedna nacija, a to će jednoga dana morati biti cijelo čovječanstvo. 'Svaka se država temelji na sili', rekao je Trocki u Brest-Litowsku. 'I to je zaista tako', kazao je Max Weber. Jer država, kaže Weber, 'je ljudska zajednica koja unutar određenoga ozemlja (?) za sebe traži, i uspijeva u tome, monopol na zakonitu uporabu sile. Zajednica, ozemlje i monopol na uporabu sile odlike su države. Naravno, Weber je pri tome mislio na unutarnje odnose u državama, na 'njihovome' teritoriju. Ali ono što danas nazivamo globalizacijom, a zapravo je samo konačna faza dugoga procesa ujedinjavanja svijeta, koje je započelo 1492., a buknulo 1945., učinilo je unutarnje probleme vanjskima, i obrnuto, pa je sada sve već ekstrateritorijalno ili obrnuto. A države uživaju suverenost na svojem teritoriju samo onda kad međunarodna zajednica ne odluči suprotno. Kažemo da nema granica za obranu ljudskih prava. Tvrdimo da imamo pravo na upletanje na Kosovu i služimo se načelom ekstrateritorijalnosti pri suđenju Pinochetu, a istodobno odbacujemo ekstrateritorijalnost Helms-Burtonova zakona. Kada da, a kada ne? Pred našim se očima odvija spor, sumnjiv i nesiguran proces u kojemu UN, kao predstavnik međunarodne zajednice, prije nego predstavnik država, postupno stječe monopol na zakonitu uporabu sile u odnosima koji više nisu međunarodni, nego čak unutarnja pitanja nekih država. A ne smijemo zaboraviti da se veći dio međunarodnih odnosa (doslovce, odnosa između nacija) odvija između država. Kao što je govorio Juenger, to su porođajni trudovi pri rađanju svjetske države koja će osigurati planetarnu politiku i sporo stvaranje Svjetske Demokratske Države. Nakon propasti bipolarnoga hladnoratovskoga svijeta, pojavljuje se samo jedna zajednica na jedinstvenome teritoriju, pa će tako i svaki rat zapravo biti građanski rat. Samo SAD ima dovoljnu snagu za takvo što. Kako opravdati toliku silu pred svijetom? Njemačka je u pravu kad tvrdi da Kosovo mora biti izuzetak, jer legitimnost mogu pružiti samo Ujedinjeni narodi. Ponekad, ali samo ponekad, realno je i racionalno", piše Emilio Lamo de Espinosa.