FR-YU-oporba-Vlada-Političke stranke-Strana pomoć-Vlada FR-MONDE 21.9.ZAPAD I SRPSKA OPORBA FRANCUSKALE MONDE21. IX. 1999.Zapad se sučeljava sa srpskom oporbom"Oporba u Srbiji priprema se da 21. rujna prosvjeduje drugi put nakon
završetka NATO-ova bombardiranja, kako bi svrgla Slobodana Miloševića. Uz uzglavlje te oporbe kojoj je loše, koja je raznorodna i podijeljena, stoji šačica zapadnih diplomata, ponajprije američkih, čija je nakana da ubrzaju kraj režima koji otvoreno nazivaju 'najvećim problemom na Balkanu'. Od lipnja, u Crnoj Gori održano je više susreta između predstavnika srpske oporbe i posebnih izaslanika Zapada, među kojima je najpoznatiji Amerikanac Robert Gelbard. (...)Zapad mora odlučiti: kako podupirati i predvoditi oporbu, a da, istodobno, režimskim žbirima ne pruži još jedan razlog protiv nje? I da ne potiče protuzapadne glasove među nacional-komunistima koji se nadahnjuju bombardiranjem koje je režimu omogućilo da stvori prividno nepovredivo jedinstvo?Tijekom susreta u Crnoj Gori raspravljalo se i pripremale su se taktike. Posebna je pozornost bila posvećena načinu na koji su srušeni drugi totalitarni neokomunistički režimi na istoku, iako
FRANCUSKA
LE MONDE
21. IX. 1999.
Zapad se sučeljava sa srpskom oporbom
"Oporba u Srbiji priprema se da 21. rujna prosvjeduje drugi put
nakon završetka NATO-ova bombardiranja, kako bi svrgla Slobodana
Miloševića. Uz uzglavlje te oporbe kojoj je loše, koja je
raznorodna i podijeljena, stoji šačica zapadnih diplomata,
ponajprije američkih, čija je nakana da ubrzaju kraj režima koji
otvoreno nazivaju 'najvećim problemom na Balkanu'. Od lipnja, u
Crnoj Gori održano je više susreta između predstavnika srpske
oporbe i posebnih izaslanika Zapada, među kojima je najpoznatiji
Amerikanac Robert Gelbard. (...)
Zapad mora odlučiti: kako podupirati i predvoditi oporbu, a da,
istodobno, režimskim žbirima ne pruži još jedan razlog protiv nje?
I da ne potiče protuzapadne glasove među nacional-komunistima koji
se nadahnjuju bombardiranjem koje je režimu omogućilo da stvori
prividno nepovredivo jedinstvo?
Tijekom susreta u Crnoj Gori raspravljalo se i pripremale su se
taktike. Posebna je pozornost bila posvećena načinu na koji su
srušeni drugi totalitarni neokomunistički režimi na istoku, iako
su okolnosti bile drukčije. Primjerice, kako je padu Vladimira
Mečiara u Slovačkoj pridonio rad neovisnih nevladinih udruga na tom
području i poticanje mladih da glasuju na izborima za parlament
1998.
Ili, pak, kako su u Bugarskoj socijalisti 1997. morali otići s
vlasti pod pritiskom prosvjednika ljutitih zbog njihovih podvala i
gospodarske krize. Ili, naprotiv, kako se režim Aleksandra
Lukašenka, bjeloruskog diktatora, uspio održati sa svojom
panslavenskom i neolenjinističkom tematikom, gurajući istodobno
zemlju u siromaštvo. (...)
Zapravo, Zapad se tek nedavno zainteresirao za 'slučaj' srpske
oporbe. Europska unija kani u listopadu 'pozvati' u Luksemburg neke
njezine članove. Razmišljanja idu u smjeru da se podupre dvadesetak
općina u Srbiji u kojima imaju većinu protumiloševićeve stranke.
Takav je korak dobrodošao, ali je zakasnio, kažu mnogi srpski
oporbenjaci: ti su gradovi gospodarski već iscrpljeni, a dođe li do
prijevremenih izbora, općinski će se zastupnici teško moći
pohvaliti da su donijeli 'mali boljitak' narodu. (...)
Danas se postavlja još jedno pitanje: treba li Zapad u ime
uspješnije borbe protiv režima na sve načine podupirati tzv.
oporbene stranke u Srbiji, ili treba odvojiti pšenicu od kukolja, u
nastojanju da podupre 'razdoblje nakon Miloševića' koje neće biti
nacionalističko? Tu dolazimo do bitnog problema 'velikosrpskog'
zanosa 80-ih i 90-ih u kojemu je sudjelovala, ili ga je poticala,
većina sadašnjih pripadnika oporbe. Treba primijetiti, kao što je
učinio borac za demokraciju Miljenko Dereta u nedavnom nastupu, da
na velikom prosvjedu oporbe održanom 19. VII. u Beogradu nije bila
zastupljena nijedna manjina iz Srbije (muslimani iz Sandžaka,
Mađari iz Vojvodine i drugi). Međutim, u unutrašnjosti postoje male
stranke za koje zapadni dužnosnici često i ne znaju, a kojih se
članovi zauzimaju za Srbiju otvorenu svom višeetničkom identitetu.
(...)
Neriješeno pitanje Kosova moglo bi biti dobra tema za srpske
nacionalističke pripjeve. Gubitak Kosova imat će istaknuto mjesto
u nastupima oporbe u možebitnoj predizbornoj utrci, iako nije
sasvim sigurno da će se ona o tom pitanju ograditi od službenog
mišljenja. Srpska oporba i američki diplomati dogovorili su se da
će se sljedeći susret održati na Kosovu. Zadaća je jasno pokazati
Srbima da je oporba, koju često napadaju zbog veza sa Zapadom, u
najmanju ruku kadra da se pojavi u mitskoj pokrajini, za razliku od
Slobodana Miloševića koji bi mogao biti uhićen", piše Natalie
Nougayrede.