FR-CA-NL-zločini-Kriminal-Sudovi-Diplomacija-Oružani sukobi FR-LE MONDE 15.9.ARBOUR FRANCUSKALE MONDE15. IX. 1999.Louise Arbour predaje štafetnu palicu Carli del Ponte"Dok Louise Arbour predaje štafetnu palicu kao glavna tužiteljica
Međunarodnog kaznenog suda, poteškoće koje očekuju Carlu del Ponte još su brojne; neki suci, poput Francuza Claudea Jorde nadasve upozoravaju na opasnost od zagušenja koje prijeti ustanovi čiji su sudski postupci spori, a mogućnosti ograničene. Dva suda (Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju i Međunarodni kazneni sud za Ruandu) nedvojbeno su ojačali zadnjih godina, velikim dijelom zahvaljujući odlučnoj politici koju je, neovisno o političkim vlastima, provodila gospođa Arbour.Utemeljen 1993., u prilikama općeg nepovjerenja, odlukom Vijeća sigurnosti UN-a, Međunarodni kazneni sud još nije imao ugled kada je gđa Arbour postala njegova glavna tužiteljica. Koncem 1996. zatvor u Scheveningenu u blizini Den Haaga imao je samo sedmero zatočenika koji nisu bili važne osobe iz sukoba u Bosni i u Hrvatskoj, pa se moglo pomisliti da Sud nikada neće biti kadar suditi visokim dužnosnicima. Međunarodni kazneni sud za Ruandu, koji je osnovan u studenom 1994. prema istom obrascu, kako bi se
FRANCUSKA
LE MONDE
15. IX. 1999.
Louise Arbour predaje štafetnu palicu Carli del Ponte
"Dok Louise Arbour predaje štafetnu palicu kao glavna tužiteljica
Međunarodnog kaznenog suda, poteškoće koje očekuju Carlu del Ponte
još su brojne; neki suci, poput Francuza Claudea Jorde nadasve
upozoravaju na opasnost od zagušenja koje prijeti ustanovi čiji su
sudski postupci spori, a mogućnosti ograničene. Dva suda
(Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju i Međunarodni
kazneni sud za Ruandu) nedvojbeno su ojačali zadnjih godina,
velikim dijelom zahvaljujući odlučnoj politici koju je, neovisno o
političkim vlastima, provodila gospođa Arbour.
Utemeljen 1993., u prilikama općeg nepovjerenja, odlukom Vijeća
sigurnosti UN-a, Međunarodni kazneni sud još nije imao ugled kada
je gđa Arbour postala njegova glavna tužiteljica. Koncem 1996.
zatvor u Scheveningenu u blizini Den Haaga imao je samo sedmero
zatočenika koji nisu bili važne osobe iz sukoba u Bosni i u
Hrvatskoj, pa se moglo pomisliti da Sud nikada neće biti kadar
suditi visokim dužnosnicima. Međunarodni kazneni sud za Ruandu,
koji je osnovan u studenom 1994. prema istom obrascu, kako bi se
sudilo počiniteljima genocida u Ruandi, sa sjedištem u Arushi, u
Tanzaniji, imao je težak početak koji je ulijevao još manje
povjerenja.
U tri godine, gđa Arbour je obilježila važne trenutke. Međunarodni
kazeni sud za Ruandu počeo je raditi uspješno i donio prve presude
za genocid. Zahvaljujući prilagodbi postupka, uskoro bi trebale
započeti važne parnice, među kojima i parnica protiv bivšeg vođe
vojnika Hutua, Theonestea Bagosore. Držeći u tajnosti neke
optužnice protiv osoba osumnjičenih za zločine počinjene u bivšoj
Jugoslaviji, gospođa Arbour je postigla da brojni optuženici budu
uhićeni i predani Haaškom sudu, bilo uz pomoć SFOR-a, bilo država
koje listom moraju surađivati sa Sudom.
Moć prisile Suda dokazana je, pa iako neke države kao Hrvatska još
gunđaju, iako je Jugoslavija još država 'zločinac', druge, poput
Francuske, više ne uskraćuju svoju suradnju.
Podizanjem optužnice protiv Slobodana Miloševića u svibnju,
završilo se razdoblje Louise Arbour u Den Haagu. Ona je objavljena
bez prethodnog dogovora sa zapadnim silama koje su u tom času
tražile pristanak Slobodana Miloševića za Kosovo, pa u tom smislu
označuje neovisnost kojom je gospođa Arbour za tri godine opečatila
svoju dužnost", piše list.