FR-US-hrana-Film-Masovni prosvjedi-Organizacije/savezi-Gastronomija FR-LIBERATION 13.9.AMERIKA-FRANC.KULTURA FRANCUSKALIBERATION13. IX. 1999.Protiv McDo, protiv Dallasa"Prosvjedi poljodjelaca u Dauvilleu tijekom festivala američkog
filma više su od simbola francuskog 'otpora' Svjetskoj trgovinskoj organizaciji (STO). Oni otkrivaju duboku vezu između kulture i agrikulture koji se tako spajaju u onome što smo nazvali francuskom iznimkom, a što bi moglo postati zajedničkim europskim stajalištem. Naše je poljodjelstvo izvrstan sektor koji se na temelju jake tradicije uspio osuvremeniti, prilagoditi i zadržati drugo mjesto svjetskog izvoznika. Možemo, dakle, istodobno ići za svojim interesom i osigurati poštivanje kulture koja je temelj našoj agrikulturi. Tako se izbjegava industrijalizirana i zemljopisno odveć usredotočena hiperprodukcija i zadržava stanovita ravnoteža područja, odmjeren odnos prema prirodi, životinjama i općenito svemu živome. S razlogom, dakle, naša zemlja i Europa nastoje prilagoditi pravila svjetske trgovine kako bi sačuvale svjetsku ravnotežu i omogućile razuman razvitak tisućgodišnje kulture. (...)Treba stoga nadići granice izravnog sukoba, a nadasve pitanje
FRANCUSKA
LIBERATION
13. IX. 1999.
Protiv McDo, protiv Dallasa
"Prosvjedi poljodjelaca u Dauvilleu tijekom festivala američkog
filma više su od simbola francuskog 'otpora' Svjetskoj trgovinskoj
organizaciji (STO). Oni otkrivaju duboku vezu između kulture i
agrikulture koji se tako spajaju u onome što smo nazvali francuskom
iznimkom, a što bi moglo postati zajedničkim europskim
stajalištem. Naše je poljodjelstvo izvrstan sektor koji se na
temelju jake tradicije uspio osuvremeniti, prilagoditi i zadržati
drugo mjesto svjetskog izvoznika. Možemo, dakle, istodobno ići za
svojim interesom i osigurati poštivanje kulture koja je temelj
našoj agrikulturi. Tako se izbjegava industrijalizirana i
zemljopisno odveć usredotočena hiperprodukcija i zadržava
stanovita ravnoteža područja, odmjeren odnos prema prirodi,
životinjama i općenito svemu živome. S razlogom, dakle, naša zemlja
i Europa nastoje prilagoditi pravila svjetske trgovine kako bi
sačuvale svjetsku ravnotežu i omogućile razuman razvitak
tisućgodišnje kulture. (...)
Treba stoga nadići granice izravnog sukoba, a nadasve pitanje
prehrambenih navika. Amerikanci su mogli industrijalizirati brzu
hranu isto kao što smo mi mogli industrijalizirati dobre proizvode
koji se jako dobro izvoze. Istina je da Amerikanci imaju naglašenu
sklonost za stereotipe, standardizirane proizvode (to je uostalom
kulturno obilježje koje jamačno odgovara želji da se, samo
prividno, unificira raznolik narod), ali sve zemlje imaju takve
kulinarske stereotipe, a američki su požnjeli svjetski uspjeh. Taj
bi uspjeh trebao izazvati konkurentski odgovor umjesto prijezira,
to više što stvarno ne prijeti našim prehrambenim navikama. Mnogi
Amerikanci, kao i mi, odbacuju pretjeranosti njihove brze hrane
(Amerikanka koja živi u Parizu nedavno je preko interneta pokrenula
kampanju kako bi spriječila izgradnju McDonald'sa u četvrti koju bi
on mogao nagrditi) i ljubitelji su dobre hrane. (...)
Pitanje OGM-a (genetski promijenjenih organizama) ozbiljno je i
teško. Možemo žaliti što je zbog europskog zahtjeva za odgodom u
izdavanju dopuštenja za te proizvode, STO ovlastio SAD da odgovori
samovoljnim i donekle smiješnim mjerama. Osim opravdanih, ali
pojedinačnih gospodarskih izazova, američke se mjere čine kao neki
prijezir prema proizvodima koji simboliziraju našu izvrsnost.
Poželimo da ti sukobi rasvijetle bitku u kulturi, kinu, knjizi i
jezicima. Lakše se izvrgavaju ruglu francuska stajališta na
području kulture nego na području poljodjelstva. Ona su prečesto
izraz narodne drskosti i popustljivosti prema kulturama drugih
zemalja. Te nastranosti postoje, ali su pretjerane. Većina
zagovornika francuske kulturne posebnosti voli i poštuje vrsnu
američku književnost i film. Koji su, uostalom, ugroženi kao što
priznaju i mnogi Amerikanci.
Izazov te kulturne bitke puno je odsudniji jer je kultura zadnja
kočnica razumnog otpora globalizaciji. Europljani će se oduprijeti
promjeni svojih prehrambenih navika samo ako se njihova kultura
usprotivi tomu. No, dok se sama naša kultura mijenja i
standardizira, naše se obrambene mogućnosti smanjuju. Tada ćemo
čitati knjige koje više neće biti književnost, gledati
televizijske serije koje se proizvode na vrpci, bez sklonosti za
nešto drugo. Umjesto da omogućimo zajednički život McDou i
roquefortu, vratiti ćemo se u globaliziranu kulturnu pustinju koja
je izbrisala područja i njihove povijesti", u rubrici 'Rasprave'
piše Marc Guillaume, profesor na sveučilištu Pariz-Dauphine.