ES ABC 7.9. SLUČAJ PINOCHET

ŠPANJOLSKA ABC 7. IX. 1999. Čudan slučaj Pinochet "Slučaj je svakoga dana sve zamršeniji, sve je započelo kao nekakva mračna urota, s ciljem gnjavljenja jednoga bivšeg umišljenog diktatora, a moglo bi završiti s ozbiljnim štetama u odnosima između Španjolske i iberoameričkih država. Pitanje je jesu li se svi događaji odvijali slučajno, pa nas je to odvelo mnogo dalje nego što se predviđalo, ili je riječ o unaprijed smišljenome planu? Prije nego počnemo raspletati tu političko-pravnu zavrzlamu oko glavnoga sudionika ove priče, Augusta Pinocheta, bilo bi dobro prisjetiti se da su oni koji sada žestoko zagovaraju njegov povratak u Čile, pravdajući to tvrdnjom da španjolsko sudstvo nije ovlašteno za suđenje generalu, isti oni koji su prije nekoliko godina tajno putovali u Madrid kako bi razgovarali sa sucima Baltasarom Garzonom i Manuelom Garcia Castellonom kako bi im dostavili dokumente nužne za početak sudskoga procesa koji sada ne žele. Najviši dužnosnici čileanskih demokršćana i socijalista, poput bivšeg predsjednika Patricia Aylwina, svojedobno su molili da španjolski sudovi obave ono što se čileanski nisu usuđivali učiniti, što nisu željeli ili nisu mogli učiniti. A trebalo je na optuženičku klupu postaviti doživotnoga senatora koji je prije odlaska s vlasti sve ostavio 'dobro, jako dobro svezano' u svojoj kući kako bi bio siguran da neće biti kažnjen. Ti izaslanici vlade iz Santiaga sigurno nisu računali na ustrajnost Baltasara Garzona nakon što zagrize u lovinu, i nakon što sve to odjekne u medijima, a još su manje razmišljali o tome da bi Britanci mogli dopustiti Pinochetovo izručenje. Oni su samo željeli na smrt prestrašiti staroga diktatora i poslati ga kući posve posramljenoga. Ali im je cijela operacija izmakla iz ruku, a sada bi mogla napraviti lom i u španjolskoj vladi. Jer sasvim je sigurno da se iz sjedišta španjolske vlade, koja ni na koji način nije odgovorna za zbivanja, a nema ni mogućnosti da im promijeni tijek, na 'sapunicu Pinochet' gleda zabrinuto, a tu su i osjećaji nemoći i frustracije. Zabrinuti su zato što postoje goleme mogućnosti da sve to naruši ugled Španjolske ne samo u Čileu, nego i cijeloj Iberoamerici. Španjolska se opet ponaša kao nadmoćna i umišljena 'maćeha' i dopušta si davanje pouka iz demokracije ostalima, nakon što je sama prošla proces tranzicije koji se smatra uzornim, a nijedan Francov dužnosnik nije bio pozvan na polaganje računa. Briga je tu i zato što su španjolska ulaganja na području Iberoamerike sada tolika da bi bilo kakva kriza izazvala strašne posljedice za naše gospodarstvo, a strpljivo stvarane političke veze na sastancima poput hispanoameričkoga sastanka na vrhu mogle bi biti posve upropaštene. Frustracija postoji zato što bi bilo kakav pokušaj vlade da vodi ili uvjetuje djelovanje sudstva naišlo na otpor javnosti i oporbe, koje su odlučile ostaviti Narodnu stranku (Partido Popular) da sama vodi tu koridu, a i zato što čileanske vlasti, koje su nekada sudile vatrom, sada to ne žele razumjeti. Na kraju, tu je i frustracija zbog nemoći međunarodne zajednice koja, kao i uvijek, primjenjuje dvostruka mjerila u kojoj sva strogost ide u smjeru hispanskoga svijeta. A nije da Pinochet nije zavrijedio da ga posjednu na optuženičku klupu. No, je li nekada neki britanski sudac sudio Kabili, 'Papa Docu' ili Mobutuu? I na kraju, ako se Španjolska loše izvuče iz ove krize, tko će zauzeti njezino mjesto?" - piše Isabel San Sebastian.