US 7. IX. IHT BERGER O RU I US

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 7. IX. 1999. Washington se u Rusiji, ispravno, odlučio za uključenje "Ne prvi put, ljudi govore o nevoljama u Moskvi i razmatraju ispravnost američkog uključenja, kao i to jesu li Sjedinjene Države u Rusiji uključene na pravi način", piše Samuel R. Berger, savjetnik za nacionalnu sigurnost predsjednika Clintona. "Rusija danas zaista ima mnoštvo problema. No oni ne bi smjeli zasjeniti ono što je američko uključenje proizvelo. Od 1992. naši su napori pomogli dezaktivirati gotovo 5000 nuklearnih bojevih glava u bivšem Sovjetskom Savezu; ukloniti nuklearna oružja iz Ukrajine, Bjelorusije i Kazahstana; osigurati osjetljivu tehnologiju; uključiti u civilna istraživanja više od 30.000 znanstvenika specijaliziranih za oružje i dobiti stotine tona uranija od onesposobljenoga ruskog oružja. Danas je tri četvrtine naše pomoći Rusiji posvećeno programima koji smanjuju opasnost od nuklearnog rata i proliferacije. Također, Rusija je povukla svoje snage iz srednje Europe i Baltika, poštovala ukrajinski suverenitet, počela stvarati kooperativni odnos s NATO-om, priključila se Sjedinjenim Državama u mirovnim misijama u Bosni i na Kosovu, i postigla određeni napredak u nadzoru izvoza smrtonosne tehonologije razbojničkim državama. Ništa od toga ne bi se dogodilo bez našega diplomatskog uključenja. I ništa ne bi bilo moguće da nismo istodobno podupirali ruski prijelaz u stabilnije, otvorenije i prosperitetnije društvo. Naš pristup ruskom prijelazu utemeljen je na još uvijek valjanoj pretpostavci: za reformu će trebati proći jedan naraštaj, ili više. Ni uspjeh ni neuspjeh nije predodređen. No ohrabrivanje uspjeha u američkom je interesu. Jedna od prvih i najvažnijih zadaća s kojom su se ruski reformisti na početku ovoga desetljeća suočili bila je staviti državnu imovinu pod privatni nadzor. To je bio politički, a i gospodarski imperativ, jer je razbijanje smrtonosnog stiska države nad ruskim gospodarstvom bilo preduvjet za razbijanje smrtonosnog stiska države nad društvom. Danas neki tvrde da bi bilo bolje da se privatizacija odgodila do sazrijevanja političke kulture i pravnih ustanova Rusije. No nakon desetljeća komunizma, trebale bi godine da se rascjepkane ruske ustanove dogovore o potrebnim koracima i još više da se promijeni kultura. Ako je Rusija postigla manje napretka nego što su se nadali optimisti, napravila je više nego što su se bojali pesimisti. Stvoreni su deseci tisuća privatnih poslova. Stvorena je prva moderna srednja klasa u Rusiji. Uz pomoć MMF-a, Rusija je suzbila hiperinflaciju. Što je najvažnije, ruski narod govori slobodno, izabire svoje vođe, smatra ih odgovornim. Opetovano je odbacio povratak komunizmu. Što se tiče korupcije, mi smo o tome govorili otvoreno, pravodobno i često. Mnogo prije nego što su se te tvrdnje pojavile, američka istražna tijela proučavala su financijski i organizirani kriminal u Rusiji. Početkom 1997. potpredsjednik Al Gore zatražio je od premijera Viktora Černomirdina da podupre zakone o pranju novca i protiv kriminala, što su Duma i Vijeće federacije kasnije odobrili. Smatramo da predsjednik Boris Jeljcin nije trebao staviti veto na zakon o pranju novca i tražimo od Rusa da prihvate novi zakon. Iako nemamo dokaza da su MMF-ovi fondovi ukradeni, nastavit ćemo inzistirati na zaštiti i odgovornosti MMF-ovih programa kao preduvjetu isplata. Na koncu, odgovornost mora stići od ruskog naroda. To što on sad ima slobodu, što se od njega istina više ne skriva već ju energični tisak iznosi u javnost, to što je slomio leđa komunizma i izabrao slijediti svoje težnje sa svijetom, a ne protiv njega, i dalje čini neke od onih događaja našeg vremena koji pružaju najviše nade."