FR-GB-društva-Političke stranke-Vlada-Zapošljavanje-Tržište/cijene FR-LIBERATION 7.9.JOSPIN I BLAIR FRANCUSKALIBERATION7. IX. 1999.Jospin i Blair se bore oko klasa"Je li socijalistima još potreban pojam društvene klase da bi
razmišljali o društvu i iznijeli svoj politički program? Lionel Jospin je tijekom svoga nastupa na ljetnom sveučilištu koje je okupilo socijaliste u La Rochelleu, potvrdno odgovorio na to pitanje nudeći savez između isključenih, narodnih slojeva i srednjih klasa. Ta predodžba o klasno uređenom društvu sasvim je suprotna 'blairističkoj' predodžbi. Pojam društvene klase gotovo je odsutan iz razmišljanja i govora britanskoga premijera. Iako ta razlika u očitavanju suvremenih društava nije glavni uzrok neslaganja koje francuski socijalisti već javno očituju prema 'socijalnom liberalizmu' Tonyja Blaira, nema dvojbe da je ona u korijenu razlika između dvaju političkih programa.Da bismo utvrdili glavne razlike, prvo treba reći da se dvije stranke razvijaju u istom pravcu u zadnjih petnaestak godina.I jedna i druga odbacile su zamisao o klasnoj stranci i središnjoj ulozi radničke klase u programu glavne preobrazbe. I jedna i druga, prema načelu maksimalizacije glasovanja, prihvatile su svoje
FRANCUSKA
LIBERATION
7. IX. 1999.
Jospin i Blair se bore oko klasa
"Je li socijalistima još potreban pojam društvene klase da bi
razmišljali o društvu i iznijeli svoj politički program? Lionel
Jospin je tijekom svoga nastupa na ljetnom sveučilištu koje je
okupilo socijaliste u La Rochelleu, potvrdno odgovorio na to
pitanje nudeći savez između isključenih, narodnih slojeva i
srednjih klasa. Ta predodžba o klasno uređenom društvu sasvim je
suprotna 'blairističkoj' predodžbi. Pojam društvene klase gotovo
je odsutan iz razmišljanja i govora britanskoga premijera. Iako ta
razlika u očitavanju suvremenih društava nije glavni uzrok
neslaganja koje francuski socijalisti već javno očituju prema
'socijalnom liberalizmu' Tonyja Blaira, nema dvojbe da je ona u
korijenu razlika između dvaju političkih programa.
Da bismo utvrdili glavne razlike, prvo treba reći da se dvije
stranke razvijaju u istom pravcu u zadnjih petnaestak godina.
I jedna i druga odbacile su zamisao o klasnoj stranci i središnjoj
ulozi radničke klase u programu glavne preobrazbe. I jedna i druga,
prema načelu maksimalizacije glasovanja, prihvatile su svoje
značajke međuklasnih stranaka. I jedna i druga priznale su da
podjela na dvije (radničku i srednju klasu prema laburističkom
shvaćanju) ili tri klase (radničku, srednju i građansku u predodžbi
francuskih socijalista) nije vodila računa o pojavljivanju
društvene skupine isključenih koja je zahtijevala osobitu
pozornost. New Labour zamjera thatcherizmu da je vodio politiku
društvenog isljučenja na račun srednjih klasa. Prema mišljenju te
stranke, društvo mora ponovno uključiti isključene. Lionel Jospin,
sa svoje strane, izjavljuje da će vlada glede isključenih nastaviti
politiku samovoljne integracije. (...)
Proglas Blair-Schroeder poziva na oživljavanje duha zajednice i
solidarnosti jačanjem suradnje i dijaloga između svih društvenih
skupina i dobivanja novog konsenzusa za promjenu i reforme. Jedina
kategorija o kojoj govori Tony Blair jest 'business' koji nije
toliko klasa, koliko je pokretač blagostanja u novom gospodarstvu
gdje neprijateljstvo kapital/rad više nema razloga za postojanje.
Dakle, potrebno je, misli on, uspostaviti partnerstvo između New
Laboura i 'businessa'. (...)
Druga se razlika tiče veza s gospodarskom vlasti. Za Lionela
Jospina, nesuglasica se ne tiče priznanja pozitivne uloge
poduzeća. O tom je pitanju francuski socijalizam već promijenio
mišljenje. No ipak nije riječ o partnerstvu s gospodarskom vlasti,
pa možemo pretpostaviti da predloženi savez između isključenih,
narodnih slojeva i srednjih klasa sam po sebi ima zadaću da bude
protuteža moći kapitala. Slabost raščlambe ipak je u činjenici da
se veza s kapitalom prešućuje. Poduzetnik se više ne promatra kao
neprijatelj. Priznaje mu se korisna uloga u stvaranju bogatstava i
radnih mjesta. Zbog toga su veze koje socijalizam održava s njime
nejasne i neodređene.
Protivljenje 'socijalnom liberalizmu' očito znači da francuski
socijalisti, za razliku od Tonyja Blaira, misle da laburisti i
kapital nemaju zajedničke interese, barem što se tiče bitnih
stvari. Kapitalist - riječ je nestala - više nije neprijatelj. Ali
nije ni saveznik. (...)
Lionel Jospin i Tony Blair, kao i svi socijalistički čelnici,
pokušavaju dati odgovor na glavno i osobito teško pitanje za
suvremeni socijalizam: kako shvatiti i provesti temeljnu nagodbu s
gospodarskim liberalizmom, a da se ne napuste socijalističke
vrijednosti i ne poveća društvena nejednakost? Kako prihvatiti
tržišno gospodarstvo, a da se spriječi nametanje tržišnog društva?
Na ta pitanja oni daju djelomice različite odgovore. Još samo treba
svratiti pozornost na moguće posljedice tih razlika na sadašnje
politike", u rubrici 'Rasprave' piše Gerard Grunberg, direktor
odjela za istraživanje u Državnom središtu za znanstvena
istraživanja i pisac knjige 'Prema europskom socijalizmu'
(Hachette, 1997.).