IT-3.IX.-REPUBBLICA-D'ALEMA O KOSOVU

ITALIJA LA REPUBBLICA 3. IX. 1999. D'Alema i Kosovo - pozadina rata "Iz knjige intervjua Federica Rampinija s Massimom D'Alemom, 'Kosovo - Talijani i rat'.(...) - Vi ste naglasili da je Italija zbog svoga zemljopisnog položaja i svoje povijesti povlaštena točka za razumijevanje Balkana. Tome se može dodati kako su između jugoslavenskih komunističkih upravljača i talijanske komunističke partije desetljećima postojali jako dobri odnosi, od partizanskoga rata do Titova režima, a i nakon toga. Takav splet odnosa ne nestaje odjednom u potpunosti. U onom napetom razdoblju, prije neuspjeha pregovora u Rambouilletu, jeste li Vi uspjeli pokrenuti neki tajni kanal, neki privilegirani kontakt sa Srbijom? = Mogu se sjetiti jedne epizode koja se dogodila izvan ureda i protokola. Imao sam prigodu susresti se, u kući jednoga zajedničkog prijatelja, s Milanom Milutinovićem, tadašnjim predsjednikom srpske republike. Taj se razgovor, naravno, vodio prije bombardiranja. - O čemu ste govorili? = Bila je to oštra rasprava. Ja sam mu pokazao slike pokolja u Račaku. Kazao sam mu: 'Zar ne shvaćate čime ste se okaljali?'. Milutinović je reagirao stavom žrtve: 'Mi, Srbi', odgovorio mi je, 'isto smo takvo etničko čišćenje pretrpjeli u Slavoniji, a Zapad nije ni prstom maknuo'. Pokušao sam ga uvjeriti da je jedini put, jedini način da se izbjegnu bombe NATO-a, prihvaćanje Rambouilleta: sporazuma temeljenog na autonomiji Kosova i nazočnosti međunarodnih snaga, jamstva za obje strane. No imao sam dojam da mi ne vjeruje. - Milutinović, dakle, nije vjerovao da će NATO napasti? = Sve do posljednjeg trenutka Srbi su mislili da će se Zapad podijeliti. Suočavali su se s uračunanim rizikom. Pretpostavka je bila da će potpisom u Rambouilletu ionako izgubiti Kosovo. Stoga su radije računali na mogućnost ograničenih bombardiranja, a u međuvremenu bi sredili Kosovo zauvijek, uklanjajući Albance. S jedne strane, računali su na naše očekivane podjele, a s druge strane na sposobnost Srbije da pred vojnom agresijom zapali Balkan, destabilizirajući zemlje okolnog područja. Na kraju se u rat ušlo s krivom procjenom, zasigurno sa srpske strane, a u određenoj mjeri i sa strane NATO-a. Oboje su mislili da će lako postići uspjeh. - 25. ožujka, drugoga dana NATO-ove intervencije, sastanak na vrhu u Berlinu bio je pozornica jednog Vašeg 'kiksa' koji nije prošao nezapažen. Toga ste dana izjavili da zračni napadi NATO-a već daju prve rezultate, da već postoje znakovi povlačenja srpskih postrojba te da je stoga došao trenutak pokretanja političke inicijative prema Beogradu. Kako ta vijest nije bila potvrđena, Vaš se istup protumačio, po unutarnjopolitičkom ključu, kao način za spašavanje vladine većine. No nosio je rizik da saveznicima pruži sliku kolebljive Italije. Zašto ste iznijeli tu tvrdnju? = Jer sam dobio informacije da su postojali ti znakovi. - Očito su to bile pogrješne informacije. = Očito su bile pogrješne ili nepotpune. Možda su nastale na temelju tada prevladajućih procjena; očekivao se brz ishod intervencije. Vjerojatno je ulogu igrala i naša izrazito velika zabrinutost jer ako rat ne bi ubrzo završio, imali bismo stotine tisuća izbjeglica. Već dugo na talijanskim obalama događalo se na stotine dolazaka. Raspravljali smo o tome u vladi, a ministar obrane nam je kazao: ili će se napraviti program da se ode tamo pomoći izbjeglicama, ili će doći do katastrofe. - Ostanimo još trenutak na skupu u Berlinu. Na 'D'Alemin kiks' prvi je reagirao Tony Blair, koji je odmah pobio znakove o povlačenju srpskih postrojba. Tako je započela rasprava koja je obilježila cijeli rat, s Italijom i Velikom Britanijom na suprotnim stranama. Blair jastreb, D'Alema golub. = Ne znam je li ispravno govoriti o dva krila. U određenim trenucima Nijemci su bili više 'golubovi' od nas, ako već želimo rabiti ta pojednostavljenja.(...) - Razlika spram Blaira ostaje jasno vidljiva. = Ne niječem. Jasno da Englezi imaju različitu kulturu, civilizaciju, način razmišljanja. Za nas i Nijemce rat je često istoznačnica za poraz i stoga je nužno nepopularan. Za Engleze je rat pobjeda.(...) - Kao bivši šezdesetosmaši prošli ste dug put. Prije trideset godine prosvjedovali ste protiv američke intervencije u Vijetnamu. Prije dvadeset godina organizirali ste prosvjed protiv NATO-ovih euro-projektila. Došavši na vlast, vi ste pustili bombardere generala Clarka. Što je ostalo od vaših mladenačkih ideja? = Nedvojbeno smo se mnogo promijenili. Pa ipak je na nas šezdesetosmaše djelovala ideja da smo radili protiv tlačenja, diktature. Taj etički element osobno me motivirao, a snažno sam ga osjetio i kod drugih, posebno snažno kod Lionela Jospina. Bio je to jedan novi rat, koji nije potaknut teritorijalnim aspiracijama ili željom za nadmoći. Mi nismo željeli vladati Balkanom, nego uspostaviti ideju međunarodnoga reda temeljenog na ljudskim pravima, slobodi, toleranciji. No ne skrivam da je u drugim sektorima svjetske ljevice naša odluka primljena s velikim neslaganjem i radikalnim nerazumijevanjem."