NJ 18. VIII. WELT: KANCELAROVOJ MOMČADI PROMJENE VIŠE NISU TAKO ZANIMLJIVE

NJEMAČKA DIE WELT 18. VIII. 1999. Vrijedi li dobar savjet zlata? "Vjerojatno se svi slažu da politiku danas više nije moguće voditi kao u vrijeme Konrada Adenauera. Prvi kancelar SR Njemačke oslanjao se na svoj instinkt i na savjete malobrojnih pouzdanika, koje je birao racionalno, ali i po ukusu. U to je vrijeme sve još odisalo duhom obiteljske tvrtke. Danas postoji potreba za savjetima, koju više nije moguće zadovoljiti kratkim sažetkom stručnih informacija. Nemani koje bljuju ideje i ekspertize idu na ruku politici i istodobno se, navodno, što je više moguće nezavisne nazivaju danas 'thinktankovima'. One ne mogu nadomjestiti politiku, ali su zapravo nešto nalik instancijama znanja i inteligencije koje prethode politici. Neobična je pojedinost da dijelovi njemačke vlade naizgled ne pokazuju veliko zanimanje za takve instancije. Kancelarova vlada namjerava ostvariti 7,4-postotno 'paušalno smanjenje' svog proračuna u prvom redu odustajanjem od preseljenja dva instituta - Zaklade za znanost i politiku u Ebenhausenu i Saveznog instituta za istočne i međunarodne studije u Koelnu - u Berlin. Kancelaru je navodno pobjegla sljedeća lijepa rečenica: 'Što će mi oni, ta imam Michaela Steinera'. Uz svo dužno poštovanje prema bivšem diplomatu, takvo je razmišljanje možda ipak malo previše kratkovidno. Ne treba zaboraviti da je vlada nastupila s prilično neskromnom težnjom za izvođenjem Njemačke iz vlastitom krivnjom prouzročene nezrelosti u doba moderne, iz kulturne pustinje u polje bogato izvorima. Najavljen je kraj provincijalnosti i uskogrudnosti, koje je trebao zamijeniti veći stupanj brzine, inteligencije i nekakvog američkog pristupa. Nažalost, čini se da su ti prioriteti odbačeni. (...) Odakle potječe takav pristup? Sigurno njegov uzrok valja djelomice potražiti u ležernom stilu kancelara, koji se - posve u duhu stare njemačke republike - uzdaje ponajprije u svoj instikt. No, vjerojatno nije riječ samo o tome. Usprkos izraženoj retorici o promjenama, čini se da neki krugovi u vladi baš i nisu znatiželjni u vezi s brojnim pitanjima - u rasponu od politike vezane za tržište rada do pitanja thinktankova. Možda je to tako zato što je riječ o osoblju koje na temelju pouka iz povijesti smatra da poznaje najveći dio činjenica. No, možda je tako i zato što u sadašnjoj vladi - usprkos želji za suvremenošću - ipak prevladava tradicionalno, etatističko shvaćanje politike. Čini se da baš i nije upoznata s idejom da je društvo najvažniji isporučitelj političke sirovine te da dobra politika treba i dobru pouku", upozorava Thomas Schmid.