FILTER
Prikaži samo sadržaje koji zadovoljavaju:
objavljeni u periodu:
na jeziku:
hrvatski engleski
sadrže pojam:

FR-MONDE DIPL.IX DVOSTRUKA MJERILA U RATU

FR-US-YU-IQ-pravo-Oružani sukobi-Ljudska prava-Organizacije/savezi-Metaloprerađivačka industrija FR-MONDE DIPL.IX DVOSTRUKA MJERILA U RATU FRANCUSKALE MONDE DIPLOMATIQUEIX. 1999.Zakoni rata"Za nedavnoga rata protiv Srbije, francuski je sveučilišni profesor Pierre Hasner govorio o opasnostima od 'barbarizacije građanstva'. 'Ona je u tome, rekao je, da se nastoji sačuvati zamisao o neizmjernoj vrijednosti svakog ljudskog života - pa tako i zahtjev o 'zero mort' - za vlastite građane, dok se sve lakše pristaje na to da se nanose gubici protivničkom civilnom pučanstvu i da se dopuštaju gubici među pučanstvom koje se želi zaštititi' (Pierre Hasner, 'Međunarodna kritika', Pariz, br.4, ljeto 1999.). Upravo je o tome govorio g. Cornelio Sommaruga, predsjednik Međunarodnog odbora Crvenog križa, kada je odbacio pojam 'humanitarnog rata' koji znači 'da je jedna strana dobra, a druga zla'. Takvo bi pojednostavljenje 'moglo dovesti do diskriminacije žrtava jer bi tada postojale 'dobre' žrtve na 'dobroj' strani i 'loše' žrtve među onima koji se protive 'humanitarnom' upletanju' ('International Herald Tribune', Pariz, 12. VIII. 1999.).No, nakon prihvaćanja ženevskih konvencija u svezi sa zaštitom žrtava rata 12. VIII. 1949. i dvaju dodatnih sporazuma u lipnju
FRANCUSKA LE MONDE DIPLOMATIQUE IX. 1999. Zakoni rata "Za nedavnoga rata protiv Srbije, francuski je sveučilišni profesor Pierre Hasner govorio o opasnostima od 'barbarizacije građanstva'. 'Ona je u tome, rekao je, da se nastoji sačuvati zamisao o neizmjernoj vrijednosti svakog ljudskog života - pa tako i zahtjev o 'zero mort' - za vlastite građane, dok se sve lakše pristaje na to da se nanose gubici protivničkom civilnom pučanstvu i da se dopuštaju gubici među pučanstvom koje se želi zaštititi' (Pierre Hasner, 'Međunarodna kritika', Pariz, br.4, ljeto 1999.). Upravo je o tome govorio g. Cornelio Sommaruga, predsjednik Međunarodnog odbora Crvenog križa, kada je odbacio pojam 'humanitarnog rata' koji znači 'da je jedna strana dobra, a druga zla'. Takvo bi pojednostavljenje 'moglo dovesti do diskriminacije žrtava jer bi tada postojale 'dobre' žrtve na 'dobroj' strani i 'loše' žrtve među onima koji se protive 'humanitarnom' upletanju' ('International Herald Tribune', Pariz, 12. VIII. 1999.). No, nakon prihvaćanja ženevskih konvencija u svezi sa zaštitom žrtava rata 12. VIII. 1949. i dvaju dodatnih sporazuma u lipnju 1977., međunarodna je zajednica prihvatila obveze koje se tiču svih sudionika nekog sukoba, bez obzira na možebitnu opravdanost uzroka rata. Tako se u članku 48 prvog dodatnog sporazuma iznosi 'temeljno pravilo' zakona rata: 'Da bi se osiguralo poštovanje i zaštita civilnog puka i dobara s civilnim značajkama, strane u sukobu moraju uvijek razlikovati civilni puk od vojnika, kao i civilna dobra od vojnih ciljeva, i zato svoje djelovanje mogu usmjeriti samo na vojne ciljeve.' Nije uvijek lako utvrditi granicu između civilnih i vojnih ciljeva, između opravdane želje da se zaštiti život vojnika i želje da se izbjegne prevelik broj mrtvih među civilima. Pierre Mendes France priča kako ga je briga za živote civila tijekom Drugoga svjetskog rata prisilila da se, poput drugih letača iz slobodne Francuske, 'postupno usavrši u bombardiranju koje je značilo najmanju mogućnost pogrješaka (...), tj. u bombardiranju pri letu na vrlo malim visinama koje je bilo vrlo opasno, ali je omogućavalo puno veću točnost u gađanju' (Michael Walzer, 'Pravedni i nepravedni ratovi', Berlin, Pariz, 1999.). Tijekom rata protiv Srbije, bombardiranja na velikim visinama, uporaba rasprskavajućih bomba, kao i izbor nekih ciljeva - sjedište televizije, mostovi, elektrane itd. - potaknuli su američku udrugu Human Rights Watch, kao i Međunarodni Crveni križ da se zapitaju poštuje li NATO ženevske konvencije, napose članak 57 prvog sporazuma u kojemu se kaže: 'Pri vojnom djelovanju mora se neprestano voditi računa o civilnom pučanstvu, civilnim osobama i dobrima s civilnim značajkama.' Ovom raspravom koja je potrebna, ne iscrpljuje se pitanje veze između rata, prava i morala. Tehnološki raskorak između SAD-a i ostatka svijeta toliki je da se može povući usporedba između dvaju 'velikih' ratova ovog desetljeća - protiv Iraka i protiv Srbije - i kolonijalnih ekspedicija u zadnjoj četvrti XIX. stoljeća. Već se u tom razdoblju dogodila tehnička revolucija u korist Europe, s pojavom automatske puške, a onda i strojnice. Njezini su se rezultati ubojito odrazili tijekom britanskoga ponovnog zauzeća Sudana 1898. Britanci su se sukobili s postrojbama Mahdija, političko-vjerskog vođe koji ih je protjerao nekoliko godina prije i uspostavio vlast koju je europski tisak nazivao 'natražnjačkom' i 'barbarskom'. Tijekom bitke u Omdurmamu koja je povedena u ime obrane civilizacije, 'nitko se nije zapitao kako je bilo moguće da jedanaest tisuća Sudanaca bude ubijeno, dok su Britanci izgubili tek četrdeset i osam ljudi. Nitko se nije zapitao kako to da gotovo nitko od šesnaest tisuća ranjenih Sudanaca nije preživio' (Sven Lindqvist, 'Uništite sve te divljake. Odiseja čovjeka u mrkloj noći i korijeni europskog genocida', Le Serpent a Plumes, Pariz, 1998.). Kao što je primijetio američki filozof Michael Walzer: 'Gađanje glinenog goluba nije borba ratnika. Kada je svijet nepovratno podijeljen na one koji bacaju bombe i one koje se gađa, stanje postaje moralno dvosmisleno, iako se bombardiranje može opravdati u stanovitim okolnostima' (predgovor knjizi 'Pravedni i nepravedni ratovi'). Zašto zatezati s izazivanjem sukoba, zašto davati priliku diplomaciji ako je 'cijena rata' tako niska? Svakako, danas se na Zapadu više ne ubijaju zatvorenici i čak se nastoje smanjiti gubici među neprijateljskim civilima; u doba glasila, posljedice 'pogrješaka' mogu biti kobne. No, ne pribivamo li jednostavno 'preseljenju' grubosti? 'Kakav se humanizam očituje u neprihvaćanju vojnih gubitaka i uništenju civilnoga gospodarstva protivnika za sljedeća desetljeća?' ('Newsweek' od 31. V. 1999.), pitao se bivši američki državni tajnik Henry Kissinger u svezi s ratom u Srbiji. Prema izvješću UNICEF-a, uništavanje Iraka i nastavak embarga dvostruko su povećali smrtnost djece u deset godina. Ta strategija 'bomb today, kill tomorrow' (bombardiraj danas, ubij sutra), taj novi način u vođenju rata izazov je duhu ženevskih konvencija i pravu... NATO-ovi bi generali mogli poduprijeti govor atenskih kolega glavarima otoka Melosa koje su htjeli pokoriti prije dvije i pol tisuće godina: 'Vi vrlo dobro znate, kao i mi, da su u ljudskom svijetu pravni razlozi važni samo ako protivnici raspolažu jednakim mogućnostima, u protivnom, jači izvlači najveću moguću korist iz svoje moći dok se slabiji moraju pokoriti'", piše Alain Gresh.

VEZANE OBJAVE

An unhandled error has occurred. Reload 🗙