IT-22.VIII.-CORRIERE-PROMJENJIVO PRAVO+

ITALIJA CORRIERE DELLA SERA 22. VIII. 1999. Promjenjivo pravo "Dok se pravnici UN-a iskrcavaju u Kambodži kako bi organizirali suđenje Crvenim Kmerima optuženima za zločine protiv čovječnosti, Sjedinjene Države već vrše pritisak na Vijeće sigurnosti, gdje će vjerojatno naići rusko i kinesko protivljenje, kako bi se podignula optužnica protiv Sadama Huseina kao ratnog zločinca. U međuvremenu se 'slučaj Pinochet' nasukao i zapeo u engleskim (bivši diktator zadržan je u Velikoj Britaniji), španjolskim (iz Španjolske je došla optužba i zahtjev za suđenje), čileanskim (zemlja kojoj pripada Pinochet), i međunarodnim (međunarodni sud treba razriješiti složeni spor) sudskim procedurama. Unatoč tome što je Povjerenstvo za ljudska prava imenovala skupština, i što ono predstavlja široki spektar država, teškoće postizanja opće prihvaćenih vrednovanja i postupaka u nebrojenim drugim slučajevima, analognim ovim navedednim, nastavljaju izazivati čitav niz i pravnih i političkih problema. Na pravnom polju, oni se tiču nekompatibilnosti između koncepta univerzalnosti (svojstvenog UN-u) i suvereniteta (svojestvenog državama). Na političkom polju oni se odnose na 'anarhičnu' narav međunarodnog sustava, koju međunarodne organizacije rješavaju pristrano. Prvi problem: napori za usklađivanjem humanitarnih prava (koji su univerzalni) i onih institucionalnih (koje priznaje svaka pojedina država) još nisu dali željene plodove, tako da se međunarodno pravo, i njegova sposobnost za interveniranje u obrani humanitarnih prava, često sukobljavaju s nacionalnim uređenjima. (...) Drugi: u hijerarhiziranom međunarodnom sustavu, kojime se upravlja na temelju kriterija moći i političke, gospodarske i geostrateške prikladnosti, zakon nije jednak za sve. Treći: u odsutnosti nekog nadnacionalnog subjekta koji bi imao 'monopol na silu', tj. koji bi koristio pravo na kažnjavanje analogno onom države prema građanima, načelo upletanja u unutarnje poslove neke države, u slučaju zločina protiv čovječnosti, objektivno nije ozakonjeno 'vladavinom zakona', nego je subjektivno diktirano ocjenama političke naravi. Četvrti: mehanizam etičkog i političkog uključivanja/isključivanja svake pojedine države u, tzv. 'civiliziranoj' međunarodnoj zajednici samo je formalno discipliniran 'pravnom jasnoćom' u vezi s pitanjem ljudskih prava, a zapravo je povjeren političkoj diskreciji jedine preostale velike sile (Sjedinjenih Država). Drugim riječima, njime upravljaju njezini hegemonistički interesi, i njezina 'civilizacijska ideja'. (...) Otjerana kroz vrata, politika se i po pitanjima ljudskih prava ponovno vratila kroz prozor, ponovno uspostavljajući ono 'prirodno stanje' koje, sviđalo se to ili ne, ostaje u temeljima međunarodnih odnosa", piše Piero Ostellino.