AU 1.IX.DS:RUS. VLADA I ODLJEV KAPITALA

AUSTRIJA DER STANDARD 1. IX. 1999. Jednostavno poput monopolija "U Sjedinjenim Državama, Velikoj Britaniji i Švicarskoj u tijeku su istrage o nekoliko milijarda ruskoga novca, poteklog iz korupcije. Kakvim su kanalima te goleme svote dospjele na Zapad i tko se krije iza svega toga? Bijeg kapitala stvara dojam o podzemlju i tajnim kanalima, ali veliki dio tih transakcija zapravo se često odvija sasvim zakonitim putovima. Stvar je jednostavna poput monopolija. Primjerice, ruska tvornica za preradu metala prodaje fiktivnoj tvrtki aluminij daleko ispod tržišne cijene. Ta je tvrtka zapravo vlasništvo tog istog ruskog poduzeća. Spomenuta offshore-kompanija preprodaje pak metal zapadnoj tvrtki, ali ovaj put po cijeni na svjetskom tržištu. Opisanom zaobilaznim knjigovodstvenim putem ruska tvrtka ostvaruje lijepu dobit, koja ostaje na inozemnim bankama i nikada se neće vratiti u Rusiju. Isti trik odvija se i u suprotnom smjeru: offshore-tvrtka dostavlja ruskom 'kupcu' račun za robu i usluge koje nikad nisu pružene ni proizvedene. Ruska tvrtka plaća račun čime joj se otvara mogućnost zakonitog transfera deviza u inozemstvo. Kod kuće 'računi' mogu biti ubilježeni u rubriku plaćenih poreza. Ili jedan konkretan slučaj: zašto su devizni prihodi ruske zrakoplovne kompanije Aeroflot položeni u tvrtki po imenu Andava, registriranoj u Lausannei? Informaciju o toj tvrtki koju navodno nadzire sporni financijski magnat Boris Berezovski pokušavaju trenutačno dobiti ruski i švicarski istražni organi. Glavni direktor Aeroflota zet je predsjednika Borisa Jeljcina Valerij Lkulov. Prošlog su tjedna računi Andave zatvoreni. Bijeg kapitala iz Rusije snažno je pojačan zbog krize rublje i političke nestabilnosti. Po američkim izvješćima, samo je preko Bank of New York u proteklih godinu i pol dana oprano 10 do 15 milijarda dolara (...) - više od 50 posto tekućeg ruskog državnog proračuna. Između 1992. i 1998. iz zemlje se odlilo oko 150 milijarda dolara - daleko više od vrijednosti kredita i ulaganja koji su se slili u Rusiju. Posebno u slučaju Bank of New York riječ je o transakcijama fantastičnih svota u relativno kratkom vremenskom razdoblju. Maleni dio tih svota potječe možda i iz mafijaških poslova, ali pretpostavlja se da uistinu velik novac sigurno potječe iz banaka i blagajni same vlade. Već je potvrđena činjenica da je ruska središnja banka doznačila devizne rezerve (kredite Međunarodnog monetarnog fonda) opskurnoj offshore-tvrtki, smještenoj u poreznom raju, na britanskom otočju Jersey, za potrebe spekulacija. Pritom ne treba zaboraviti da je središnja banka zapravo instancija ovlaštena za kontrolu bankovnog sustava. Bivši ili sadašnji članovi ruske vlade osumnjičeni su za otuđivanje vladina novca i njegovo pranje preko spomenute američke banke. U tim su poslovima navodno iskorištene usluge ruske mafije. Među spomenutim imenima nalaze se i istaknuti reformatori Anatolij Čubajs, Aleksander Livšic i blizak im oligarh Vladimir Potanin. Oni spadaju među arhitekte privatizacije. Valerij Solovljev iz 'Zaklade Gorbačov' objašnjava zašto nisu provedene reforme, usmjerene na izgradnju povjerenja: 'Sam režim sudjeluje u bijegu kapitala. Tu valja uvrstiti članove vlade i njihove obitelji. Promjenu možemo očekivati tek kad bude postojao sloj vodećih čiji će interesi biti vezani uz Rusiju a ne uz Zapad'", prenosi na kraju članka dopisnik lista iz Moskve Roman Berger.