SAD 17. VIII. NYT: OHR OKLIJEVA S OBJAVOM IZVJEŠĆA O KORUPCIJI BOSANSKIH VLASTI

SJEDINJENE DRŽAVE THE NEW YORK TIMES 17. VIII. 1999. Bosanski čelnici navodno su ukrali oko milijardu dolara "Iz javnih fondova nestala je cijela milijarda dolara ili su je prijevarom iz međunarodnih projekata pomoći ukrali muslimanski, hrvatski i srpski nacionalistički čelnici koji održavaju krutu podjelu Bosne na tri etničke enklave, pokazala je iscrpna istraga, provedena u organizaciji postrojbe za suzbijanje prijevara pod američkim vodstvom. Postrojba za suzbijanje prijevara, koju je osnovao Ured visokog predstavnika (OHR) (...), otkrila je tako veliku prisutnost korupcije da međunarodne agencije i veleposlanstva oklijevaju s objavljivanjem krađa u javnosti, strahujući da će tim potezom otjerati međunarodne donatore. U izvješću je imenovano nekoliko dužnosnika, povezanih s vladajućim nacionalističkim strankama koje su se navodno okoristile prijevarom. Iako je OHR otpustio 15 dužnosnika ili je spriječio njihov ostanak na dužnosti, većina njih ostala je utjecajna. U jednom od incidenata, navedenih u izvješću, 10 stranih veleposlanstava i međunarodnih humanitarnih agencija, izgubilo je više od 20 milijuna dolara, pohranjenih u jednoj bosanskoj banci, ali samo je švicarsko veleposlanstvo javno potvrdilo svoje gubitke. Postrojba za suzbijanje prijevara, koja zahtijeva posebne mjere sigurnosti i ne objavljuje tko radi za tu organizaciju u Bosni, sada istražuje 220 slučajeva prijevare i korupcije. Aktualne slučajeve dokumentirala je u izvješću od 4000 stranica, koje nije pušteno u javnost. Našem listu dostavljen je njegov sadržaj. Sasvim različite organizacije - u rasponu od OHR-a, Ujedinjenih naroda do Američke agencije za međunarodni razvoj, angažiranih na obnovi BiH, izgubile su desetke milijuna dolara, navedeno je u izvješću. Mnogi u BiH smatraju raširenu korupciju ozbiljnim udarcem u dugotrajnoj, frustrirajućoj borbi za izgradnju demokratske Bosne, zemlje koja je primila 5,1 milijardi dolara međunarodne pomoći nakon završetka rata 1995. Dakle, korupcija je odigrala glavnu ulogu u odvraćanju inozemnih ulaganja koja su ocijenjena jedinom mogućom metodom oslobađanja Bosne od ovisnosti o stranoj pomoći. Nestali novac navodno je iskorišten za obnovu bosanskih cesta, zgrada i škola te za financiranje komunalnih službi u gradovima širom Bosne. Alija Izetbegović, bosanski predsjednik, odbacio je zajedno s ostalim visokim nacionalističkim vođama tvrdnje međunarodnih istražitelja o korumpiranosti vlasti. Priznajući da postoje slučajevi korupcije, predsjednik osporava široki raspon optužbi, odbacujući tvrdnje, navedene u dugom i podrobnom izvješću, po kojima je otuđena jedna milijarda dolara. Izetbegović je opetovano odbacio optužbe, a najnovije opovrgavanje iznio je u interviewu za lokalne novine. 'Bilo bi besmisleno tvrditi da u zemlji koja je upravo izišla iz rata nema korupcije tj. da je ona beznačajna', izjavio je Izetbegović. Dodao je također je Bosna zemlja 'koja nema utvrđene granice, u kojoj zajedničke ustanove i dalje ne funkcioniraju te koja ima bar dvije vojske i dvije policije'. U Daytonskom sporazumu, koji su zaraćeni Muslimani, Hrvati i Srbi potpisali 1995., zatraženo je stvaranje jedinstvene države i povratak dva milijuna izbjeglica i raseljenih osoba. No, Bosna je i dalje podijeljena na tri sukobljene etničke enklave. Dio Bosne koji nadziru Srbi djeluje i dalje kao zaseban entitet. Muslimansko-hrvatska federacija koju je stvorila međunarodna zajednica nema utjecaja i ne uspijeva ubrati svoje prihode. Dva milijuna izbjeglica i raseljenih osoba nije se vratilo svojim domovima. Ured visokog predstavnika (OHR), glavna međunarodna civilna agencija u Bosni, ograničen je na obećavanje novca i programa pomoći gradovima i mjestima koji izjave da će dopustiti povratak nekih izbjeglica. Ta njegova obećanja obično ostaju neispunjena. "Dayton je zaustavio nasilje, ali nije dokončao rat - skupina čelnika koji ne žele izgubiti vlast još ga uvijek vodi birokratskim sredstvima - stvaranjem zbrke, odgodama i izbjegavanjem dužnosti. Bosna i Hercegovina je pacijent koji se održava na životu političkom, vojnom i gospodarskom pomoći', izjavio je Jacques P. Klein, glavni predstavnik Ujedinjenih naroda u BiH. Međunarodni donatori izjavljuju da endemična prijevara otežava zagovaranje zadržavanja iste razine pomoći. Bez golemih novčanih injekcija muslimanske, hrvatske i srpske enklave vjerojatno neće moći dalje isplaćivati mirovine i plaće te obnavljati zemlju. Primjerice, vlada u Sarajevu zatražila je od Svjetske banke kredit kako bi financirala isplatu mirovina. 'Vrijeme istječe', kazao je James Lyon, ravnatelj Skupine za krize, nezavisne istraživačke organizacije. 'Međunarodna zajednica nema mehanizam za provedbu svojih odluka. Međunarodni upravitelji preklinju, mole, vabe, a u nekim slučajevima posežu i za nečim što nalikuje mitu, obećajući gradovima infrastrukturne projekte ako dopuste povratak nekih izbjeglica. Takva taktika može uroditi plodom ako zadržimo sadašnju razinu pomoći - oko jednu milijardu dolara godišnje - u sljedećih 20 godina. No, pomoć se smanjuje, a što će potaknuti te ljude da makar obećaju suradnju?', pita Lyon. Tuzla, muslimanski grad, predmet je istraživanja raširene korupcije koja je zahvatila mnoge lokalne uprave, istaknuto je u izvješću. Istražitelji u tom dokumentu optužuju da u proračunu za ovu godinu nedostaje 200 milijuna dolara, a tu je i nestalih 300 milijuna dolara iz prošlih dviju godina. Gradska uprava samo je prošle godine oličila škole čak četiri puta iako su ih prethodno obnovile i oličile međunarodne humanitarne organizacije. Tuzlanski dužnosnici plaćali su za taj posao dva ili tri puta veću cijenu od uvriježene, prodavši mnoge kante boje na lokalnoj tržnici, utvrdili su revizori. U međuvremenu, mnoge škole i dalje nemaju grijanje. U Sanskom Mostu, teškom oštećenom za vrijeme rata, gradski je proračun, na veliko zgražanje humanitarnih agencija, korišten za izgradnju trkališta za konje, navedeno je u izvješću. Autori izvješća optužuju gradonačelnika Sanskog Mosta Mehmeda Alagića za 358 slučajeva korupcije. Optužbe obuhvaćaju krađu 450 tisuća dolara humanitarne pomoći koje je priložila Saudijska Arabija. Taj je novac trebao biti iskorištena za kupovanje stočne hrane i poljoprivredne opreme, ali autori izvješća tvrde da je gradonačelnik dao novac svom bratu kako bi ovaj otvorio banku. Gradonačelnik je opovrgnuo optužbe, optuživši OHR za pokretanje kampanje protiv njega. Najosjetljivi slučaj koji istražuje postrojba za borbu protiv prijevara vezan je za Banku Bosne i Hercegovine sa sjedištem u Sarajevu. Ta je banka od međunarodnih agencija i 10 stranih veleposlanstava primila desetke milijuna dolara. Novac je, tvrdi istražitelj, posuđen za nepostojeće poslove ili su ga dva vlasnika dala prijateljima u vidu osobnih kredita. Banka se upravo slomila. Njezin slom dodatno ističe gotovo potpuni neuspjeh u procesu uspostavljanja vitalnog bankarskog sustava. Od nekih 50 banaka u Bosni, solventno ih je samo šest, tvrde zapadni diplomati. Agencija za međunarodni razvoj, koja nije objavila svoje gubitke, imala je, prema riječima zapadnih diplomata, u Banci BiH najmanje 4 milijuna dolara. Najmanje polovina od 20 milijuna dolara koje su međunarodne organizacije izgubile, a bila je pohranjena u spomenutoj banci, trebala je biti iskorištena za projekte obnove, kazali su istražitelji. 'Strahujemo da će nakon objavljivanja punih razmjera krađe međunarodni donatori osjetiti gnušanje i jednostavno se povući', izjavio je jedan dužnosnik OHR-a, koji je želio ostati anoniman. AID je također podnio tužbu na bosanskim sudovima protiv 19 bosanskih tvrtki koje nisu vratile kredite vrijedne više od 10 milijuna dolara. Krediti u rasponu od 100 tisuća do jednoga milijuna dolara dio su svote od 278 milijuna dolara automatski obnavljajućeg kredita koji je AID 1996. odobrio kako bi pomogao podizanje privrede. Budući da nije uspjela vratiti jedan milijun dolara kredita odobrenog Hidrogradnji, jednoj od najvećih bosanskih kompanija, ta agencija pokušava se sada domoći njezine imovine. Raspojasana korupcija obeshrabila je inozemna ulaganja. Većina inozemnih tvrti, uključujući McDonald's, odbila je pokrenuti poslovne aktivnosti nakon što su dužnosnici od njih tražili da plaćaju mito i da posluju isključivo s lokalnim stranačkim dužnosnicima. Ostale tvrtke - poput talijanske građevinske tvrtke Aluveneto i najvećeg njemačkog proizvođača okvira za prozore i vrata Gluck Norm - povukle su se iz BiH s teškim gubicima, žaleći se na ravnodušnost bosanske države, nemogućnost naplate dugova i zahtjeve dužnosnika da im plate proviziju ili mito kako bi nastavile s poslovanjem. Volkswagen također razmatra opciju povlačenja iz Bosne, tvrde europski diplomati. Dužnosnici Volkswagena nisu željeli komentirati te tvrdnje. Njemačka vlada podvrgnula je tu tvrtku snažnom pritisku kako bi je potaknula da ponovno otvori svoju teško oštećenu tvornicu u sarajevskom predgrađu Vogošća. Volkswagen je to i učinio pod uvjetom da bosanska vlada kupi službena vozila u toj tvornici. Vlada je odbacila to obećanje, prisilivši Volkswagen da se obrati sudu, a državna tvrtka-partner odbila je platiti milijun dolara koji je obećala uložiti. Volkswagenova tvornica posluje s gubitkom, a obavlja samo završne montažne radove na automobilima dopremljenim brodom iz Škodine tvornice u Češkoj Republici. Šezdeset radnika montira od gotovih pripremljenih dijelova oko šest automobila dnevno. Prodaje se tek mali broj tih vozila, djelomice zato što lokalni gangsteri uvoze iz Europe u BiH tisuće ukradenih automobila. Sajam rabljenih automobila u Stocu, koji se održava svake nedjelje u dijelu BiH pod hrvatskim nadzorom, ima jednu od najvećih zbirki ukradenih automobila u Europi, tvrde međunarodne policijske snage. Jedne ne tako davne nedjelje, za velike svežnjeve njemačkih maraka prodano je oko 400 automobila - većina njih s krivotvorenim prometnim dozvolama i njemačkim, švicarskim i talijanskim tablicama. Prodaju nadziru bande koje dovoze automobile u Bosnu. OHR je proglasio taj sajam nezakonitim, zatraživši oštro u siječnju ove godine uhićenje sajamskog organizatora Joze Perića. No, nekoliko dana kasnije mjesni hrvatski sud pustio ga je na slobodu i odbacio optužbe. Perić se sada skriva. Kad su se prošle godine pojavili savezni carinski službenici kako bi proveli reviziju, tako su teško pretučeni da su završili u bolnici. Dužnosnici OHR-a i zapadni diplomati tvrde da je jedan od najbogatijih i najmoćnijih ljudi u Bosni Bakir Izetbegović, sin predsjednika Alije Izetbegovića. On nadzire Institut za urbani razvoj, nadležan za rješavanje pitanja o stambenim pravima za 80 tisuća sarajevskih stanova u vlasništvu države. Mnogi od tih stanova pripadali su prije rata Srbima ili Hrvatima, a u međuvremenu su dodijeljeni članovima vladajuće Stranke demokratske akcije pod vodstvom Muslimana. Ostali građani koji žele steći stanarsko pravo moraju platiti Izetbegoviću 2000 dolara, kazalo je nekoliko Bosanaca, platiša te takse. Izetbegović je vlasik 15 posto Bosnia Air-a, državne zrakoplovne tvrtke, i uzima dio reketa koji vlasnici lokalnih trgovina plaćaju sarajevskim gangsterima, ustvrdili su diplomati. Izetbegović je do sada postojano opovrgavao bilo kakvu upletenost u takve djelatnosti. Kad se strane humanitarne agencije ili čak OHR pokušaju obratiti bosanskim sudovima kako bi izborile nadoknadu štete, suočavaju se s preopterećenim i korumpiranim sustavom. Agencija za međunarodni razvoj pokrenula je sudski postupak protiv nekoliko krupnih tvrtki u vlasništvu države. No, kreditori rijetko kada uspijevaju naplatiti duhove. Primjerice, tuzlanski sudovi imaju zaostatak od više od 30 tisuća slučajeva organiziranog i nasilnog kriminala. Prošle godine izrečeno je 1050 osuda, a u većini slučajeva osuđenici su uvjetno pušteni iz zatvora. Čak i nakon prihvaćanja odgovarajućih zakona radi pokušaja suzbijanja prijevara, političari ih blokiraju ili jednostavno ignoriraju. Primjerice, prošle je godine bosanska skupština prihvatila zakon koji je trebao omogućiti vladi da ubire carinu na naftu i plin, kamionima dovožen iz Hrvatske. Očekivani prihod države trebao je iznositi stotine milijuna dolara. No, kad se zakon pojavio u službenom listu, članci koji su određivali naplatu carina neobjašnjivo su izostali. Hrvatska mafija koja uvozi naftu i plin i dalje ne plaća nikakve carine. Iako je taj slučaj predan sarajevskom sudu, suci ga se ne usude otvoriti, strahujući od odmazde, tvrde diplomati", na kraju članka Chrisa Hedgesa.