IT-BA-YU-pravosuđe-ratni zločini-sporazumi IT-28.VIII.-IL MANIFESTO- BOSNA I UHIĆENJA ITALIJAIL MANIFESTO28. VIII. 1999.Izvanredna uhićenja"Kazat će se da je to bio zadnji udarac Louise Arbour, odlazeće tužiteljice Haaškoga suda, jako
povezane s Bijelom kućom, no uhićenje načelnika glavnog stožera vojske bosanskih Srba, generala Momira Talića, uistinu će ostaviti traga u balkanskoj krizi, zajedno s ovotjednom odlukom o oduzimanju brčanskog koridora bosanskim Srbima.Naravno da su već odluka o bombardiranju mini-Jugoslavije i 78 dana humanitarnih zračnih napada razbili Daytonski sporazum, svečano potpisan u Sjedinjenim Državama u nazočnosti Billa Clintona i triju balkanskih predsjednika, odgovornih za katastrofu bivše Jugoslavije, Slobodana Miloševića, Franje Tuđmana i Alije Izetbegovića. Rat protiv Miloševića zapravo je poništio ulogu koju je jugoslavenski presjednik imao, nevjerojatnoga jamca mirovnog procesa u Bosni, nakon što je počeo udaljavati čvrstorukaše Mladića i Karadžića, i upravljao usponom na mjesto premijera Milorada Dodika, koji je tada bio jako blizak Miloševiću, a kasnije se pridružio redovima ljudi bliskih bivšoj ekstremistici Biljani
ITALIJA
IL MANIFESTO
28. VIII. 1999.
Izvanredna uhićenja
"Kazat će se da je to bio zadnji udarac Louise Arbour, odlazeće
tužiteljice Haaškoga suda, jako povezane s Bijelom kućom, no
uhićenje načelnika glavnog stožera vojske bosanskih Srba, generala
Momira Talića, uistinu će ostaviti traga u balkanskoj krizi,
zajedno s ovotjednom odlukom o oduzimanju brčanskog koridora
bosanskim Srbima.
Naravno da su već odluka o bombardiranju mini-Jugoslavije i 78 dana
humanitarnih zračnih napada razbili Daytonski sporazum, svečano
potpisan u Sjedinjenim Državama u nazočnosti Billa Clintona i triju
balkanskih predsjednika, odgovornih za katastrofu bivše
Jugoslavije, Slobodana Miloševića, Franje Tuđmana i Alije
Izetbegovića. Rat protiv Miloševića zapravo je poništio ulogu koju
je jugoslavenski presjednik imao, nevjerojatnoga jamca mirovnog
procesa u Bosni, nakon što je počeo udaljavati čvrstorukaše Mladića
i Karadžića, i upravljao usponom na mjesto premijera Milorada
Dodika, koji je tada bio jako blizak Miloševiću, a kasnije se
pridružio redovima ljudi bliskih bivšoj ekstremistici Biljani
Plavšić.
Ovoga mjeseca, upravo iz srpske bosanske republike, jednog od dva
entiteta na koji je Dayton podijelio teritorij (drugi je hrvatsko-
muslimanska federacija koja propada i koja je u otvorenom
unutarnjem sukobu), došli su otvoreni signali protiv Miloševićeva
vodstva. Mnogo prije nego se po završetku rata izjasnila
pravoslavna crkva, Milorad Dodik javno je zatražio ostavku
Slobodana Miloševića, suprotstavljajući tako institucije
bosanskih Srba Beogradu.
To je bio otvoreno prozapadni znak koji bi zasluživao sasvim
drukčije naknade od udaraca koji su došli posljednjeg
tjedna.(...)
Uhićenje generala Talića, optuženog da je pripremao plan
istjerivanja Hrvata i muslimana u krajini i području Prijedora i
Sanskog Mosta u Bosni, prekida odnose između vojske bosanskih Srba,
ono malo što je od nje ostalo, i postrojba NATO-a koje zapravo
okupiraju Bosnu. Uhićenje čudi i stoga što se dogodilo u OESS-ovoj
kući, koji je organizirao seminar pozvavši generala. Nemoguće je ne
zamisliti postojanje nekog dogovora, i to upravo s OESS-om koji bi
trebao nadzirati izbore u Beogradu, a postavlja se i pitanje što će
se uopće dogoditi hrvatskim generalima koji su istjeravši 300.000
Srba počinili etničko čišćenje u krajini? Što će se dogoditi
bosansko-muslimanskim generalima koji su u Mrkonjić Gradu, blizu
Sanskog Mosta, punili teritorij skupnim grobnicama srpskih civila?
Što će se dogoditi sarajevskim generalima koji su bombardirali
kolone srpskih izbjeglica iz krajine? Vrijedi odmah odgovoriti da
se ne događa ništa, niti će se događati, unatoč najavama oštrih
upozorenja i verbalnih prijava UN-a protiv Zagreba ili najavi da će
se 'sada' optužiti i Tuđmana.
No najozbiljnija činjenica ostaje odluka o stavljanju grada
Brčkog, na obali rijeke Save, prirodne granice s Hrvatskom, pod
'međunarodnu' upravu, konačno ga oduzimajući bosanskim Srbima. To
nije bilo očekivano, mjerodavno povjerenstvo više je puta odgađalo
konačnu odluku. Brčko je oduvijek bilo ključna točka daytonske
nagodbe, a njegovo odlaganje na stranu omogućilo je potpisivanje
povijesnih sporazuma. To je teška stvar jer je uski brčanski
koridor jedino što dopušta teritorijalno spajanje dva teritorija
srpske Bosne, koja je već neumoljivo podijeljena na banjalučki dio
i jugoistok s Palama, Bijelinom i Zvornikom. Teritorijalno
jedinstvo srpsko-bosanskog entiteta palo je u vodu.
Biljana Plavšić uzvikuje: 'Zbog ovih odluka, gotovo smo pred
građanskim ratom'. Operacija Sjedinjenih Država, koje u Brčkom
imaju vojnu bazu sa četiri tisuće marinaca, smjera na ponovno
sjedinjenje zone oko Banje Luke, koja je pod, već velikim i očitim,
gospodarskim utjecajem Hrvatske, što je i neki oblik nadoknade za
formalni gubitak Hrvatske zajednice, etničke državice, koja u
stvarnosti još postoji, u Bosni i Hercegovini(...)", piše Tomasso
di Francesco.