RDW 26. VIII. PREGLED TISKA

NJEMAČKI RADIO - RDW 26. VIII. 1999. Pregled tiska Njemački tisak i dalje piše o katastrofalnom potresu u Turskoj, ali sve više analizira što je ta nesreća učinila u turskom društvu. Muenchenski 'Sueddeutsche Zeitung' piše da nikad prije nije bilo toliko očito da je ova država pod vodstvom kaste koja nosi sva obilježja nomenklature: ona je imuna na promjene, misli samo kako da sama ostane na vlasti i izgubila je bilo kakav dodir s društvom koje se - za razliku od svog vodstva - radikalno promijenilo, a vlada se legitimira potpuno zastarjelom ideologijom. Najbolje se to vidi s ljudima u vladi: stariji ljudi nigdje ne vladaju tako mladim narodom. No, potres je sve promijenio. Zgrada kemalističke države je uzdrmana i po njenim se zidovima vide duboke pukotine. Weidenski 'Oberpfaelzer Nachrichten' piše da umjesto da je obilježena nevoljama s europskim normama i propisima, Ecevitova vlada je obilježena vlastitom nesposobnošću. Slavodobitna turska vojska blista pri uklanjanju ruševina na taj način da radije stražari nad ruševinama nego da sama prione na posao. Od 200 tisuća suvremenih šatora, stanovništvo još nije vidjelo nijedan jedini. Međunarodne spasilačke službe su ponekad i protiv njihove volje slane kućama, iako su, dokazano, bile najuspješnije na terenu. To nema nikakve veze s turskom ponositošću: nacionalne snage u vladi hoće time sakriti koliko je velik njihov vlastiti nemar. 'Nordkurier' iz Neubrandenburga bavi se Kurdima i njihovim povlačenjem iz Turske, naglašavajući da ostaje pitanje kamo se uopće mogu povući postrojbe Radničke Stranke Kurdistana? Je li PKK spreman i predati oružje? S druge strane, hoće li turska država koja je do sada bila sve samo ne i tolerantna prema Kurdima, pronaći u sebi snagu i dopustiti borcima PKK-a povratak u civilni život? Nagađa se i o pozadini zapovijedi koju je izdao Oecalan. Moguće je da je to tek simboličan čin kojim se vođa PKK-a želi pokazati u svjetlu mirotvorca nakon što je osuđen na smrt, kako bi zaustavio provedbu sudske odluke. I to očito protiv bilo kakvog temelja koji proistječe iz turske stvarnosti. 'Frankfurter Allgemeine Zeitung' nalazi i druge razloge za tu bojazan: Hoće li u Kurdistanu uskoro zašutjeti oružje? I prije za to predviđenog roka, 1. rujna, borci PKK-a su se počeli povlačiti iz udaljenih brda jugoistočne Turske. Govore o svršetku borbi. No, kamo se oni hoće povući? Teško je zamisliti da bi se borci PKK-a za stalno htjeli smjestiti u Iranu. I na sjeveru Iraka, gdje inače žive Kurdi, ove borce radije gledaju kad odlaze nego kad dolaze. Već sada PKK u mnogim zapadnim europskim zemljama, pogotovo u Njemačkoj, raspolaže s dobro uhodanom logistikom. Je li moguće da vrh PKK-a, koji sada odlazi iz Turske, jednog lijepog dana osvane ovdje? 'Rhein Zeitung' iz Koblenza bavi se susretom ruskog i kineskog predsjednika pa se pita što si ta dva siromaha međusobno mogu ponuditi. Obje države su po broju stanovnika i po broju kvadratnih kilometara velike države, ali ipak nisu svjetske sile. U vremenu globalizacije, nedostaje im bilo kakva privlačnost, nedostaju im tehničke sposobnosti i financijske mogućnosti za razvoj i prodaju nečega sasvim novoga. Omladina u obje ove države pleše po američkoj muzici i pritom si Jeljcin i Jiang Zemin mogu još jedino tapšati po ramenima i zaklinjati u jačanje njihova strateškog partnerstva. Za gospodarsku obnovu trebaju tehnologiju i novac Zapada i međunarodnih kreditora, iza kojih opet stoje Amerika i zapadne industrijske države. (RDW)