HR-POMOĆI RDW 26. VIII. PREGLED TISKA NJEMAČKI RADIO - RDW26. VIII. 1999.Pregled tiskaNjemački tisak i dalje piše o katastrofalnom potresu u Turskoj, ali sve više analizira što je ta nesreća učinila u turskom društvu. Muenchenski
'Sueddeutsche Zeitung' piše da nikad prije nije bilo toliko očito da je ova država pod vodstvom kaste koja nosi sva obilježja nomenklature: ona je imuna na promjene, misli samo kako da sama ostane na vlasti i izgubila je bilo kakav dodir s društvom koje se - za razliku od svog vodstva - radikalno promijenilo, a vlada se legitimira potpuno zastarjelom ideologijom. Najbolje se to vidi s ljudima u vladi: stariji ljudi nigdje ne vladaju tako mladim narodom. No, potres je sve promijenio. Zgrada kemalističke države je uzdrmana i po njenim se zidovima vide duboke pukotine.Weidenski 'Oberpfaelzer Nachrichten' piše da umjesto da je obilježena nevoljama s europskim normama i propisima, Ecevitova vlada je obilježena vlastitom nesposobnošću. Slavodobitna turska vojska blista pri uklanjanju ruševina na taj način da radije stražari nad ruševinama nego da sama prione na posao. Od 200 tisuća suvremenih šatora, stanovništvo još nije vidjelo nijedan jedini. Međunarodne spasilačke službe su ponekad i protiv njihove volje
NJEMAČKI RADIO - RDW
26. VIII. 1999.
Pregled tiska
Njemački tisak i dalje piše o katastrofalnom potresu u Turskoj, ali
sve više analizira što je ta nesreća učinila u turskom društvu.
Muenchenski 'Sueddeutsche Zeitung' piše da nikad prije nije bilo
toliko očito da je ova država pod vodstvom kaste koja nosi sva
obilježja nomenklature: ona je imuna na promjene, misli samo kako
da sama ostane na vlasti i izgubila je bilo kakav dodir s društvom
koje se - za razliku od svog vodstva - radikalno promijenilo, a
vlada se legitimira potpuno zastarjelom ideologijom. Najbolje se
to vidi s ljudima u vladi: stariji ljudi nigdje ne vladaju tako
mladim narodom. No, potres je sve promijenio. Zgrada kemalističke
države je uzdrmana i po njenim se zidovima vide duboke pukotine.
Weidenski 'Oberpfaelzer Nachrichten' piše da umjesto da je
obilježena nevoljama s europskim normama i propisima, Ecevitova
vlada je obilježena vlastitom nesposobnošću. Slavodobitna turska
vojska blista pri uklanjanju ruševina na taj način da radije
stražari nad ruševinama nego da sama prione na posao. Od 200 tisuća
suvremenih šatora, stanovništvo još nije vidjelo nijedan jedini.
Međunarodne spasilačke službe su ponekad i protiv njihove volje
slane kućama, iako su, dokazano, bile najuspješnije na terenu. To
nema nikakve veze s turskom ponositošću: nacionalne snage u vladi
hoće time sakriti koliko je velik njihov vlastiti nemar.
'Nordkurier' iz Neubrandenburga bavi se Kurdima i njihovim
povlačenjem iz Turske, naglašavajući da ostaje pitanje kamo se
uopće mogu povući postrojbe Radničke Stranke Kurdistana? Je li PKK
spreman i predati oružje? S druge strane, hoće li turska država koja
je do sada bila sve samo ne i tolerantna prema Kurdima, pronaći u
sebi snagu i dopustiti borcima PKK-a povratak u civilni život?
Nagađa se i o pozadini zapovijedi koju je izdao Oecalan. Moguće je
da je to tek simboličan čin kojim se vođa PKK-a želi pokazati u
svjetlu mirotvorca nakon što je osuđen na smrt, kako bi zaustavio
provedbu sudske odluke. I to očito protiv bilo kakvog temelja koji
proistječe iz turske stvarnosti.
'Frankfurter Allgemeine Zeitung' nalazi i druge razloge za tu
bojazan: Hoće li u Kurdistanu uskoro zašutjeti oružje? I prije za to
predviđenog roka, 1. rujna, borci PKK-a su se počeli povlačiti iz
udaljenih brda jugoistočne Turske. Govore o svršetku borbi. No,
kamo se oni hoće povući? Teško je zamisliti da bi se borci PKK-a za
stalno htjeli smjestiti u Iranu. I na sjeveru Iraka, gdje inače žive
Kurdi, ove borce radije gledaju kad odlaze nego kad dolaze. Već sada
PKK u mnogim zapadnim europskim zemljama, pogotovo u Njemačkoj,
raspolaže s dobro uhodanom logistikom. Je li moguće da vrh PKK-a,
koji sada odlazi iz Turske, jednog lijepog dana osvane ovdje?
'Rhein Zeitung' iz Koblenza bavi se susretom ruskog i kineskog
predsjednika pa se pita što si ta dva siromaha međusobno mogu
ponuditi. Obje države su po broju stanovnika i po broju kvadratnih
kilometara velike države, ali ipak nisu svjetske sile. U vremenu
globalizacije, nedostaje im bilo kakva privlačnost, nedostaju im
tehničke sposobnosti i financijske mogućnosti za razvoj i prodaju
nečega sasvim novoga. Omladina u obje ove države pleše po američkoj
muzici i pritom si Jeljcin i Jiang Zemin mogu još jedino tapšati po
ramenima i zaklinjati u jačanje njihova strateškog partnerstva. Za
gospodarsku obnovu trebaju tehnologiju i novac Zapada i
međunarodnih kreditora, iza kojih opet stoje Amerika i zapadne
industrijske države.
(RDW)