CH-OBAVJEŠTAJNA_SLUŽBA-SKANDAL-Špijunaža-Vlada-Slučajevi NJ 26. VIII. SZ: ŠVICARSKI OBAVJEŠTAJNI SKANDAL NJEMAČKASUEDDEUTSCHE ZEITUNG26. VIII. 1999.Tamna komora nacije"'Obavještajna je služba previše važna da bi bila prepuštena vojnim
dužnosnicima' - Hans-Ulrich Jost, koji je izrekao tu rečenicu u razgovoru za jedan švicarski list, poučava u Lausanni suvremenu povijest,a ranije je u švicarskom ratnom zrakoplovstvu upravljao borbenim mlaznjakom tipa 'Mirage'. Njegova izjava bila je upućena na adresu drugog bivšeg vojnog pilota: riječ je o Peteru Regliju, šefu švicarske obavještajne službe na godišnjem odmoru, koji je svoju karijeru zaočeo u cockpitu borbenog mlaznjaka tipa 'Hunter'.I u Švicarskoj su se zahtjevi s kojima se suočava obavještajna služba stubokom promijenili u proteklih deset godina - baš kao što se u potpunosti promijenilo i čitavo sigurnosno-političko okružje u Europi. I švicarska obavještajna služba ima problema s tim promjenama - kao što pokazuje novi skandal. Za razliku od obavještajaca, službena švicarska politika do sada je, doduše, uz uobičajenu helvećansku odgodu, slijedila te promjene: švicarsko ministarstvo za vojsku preimenovano je i reorganizirano u
NJEMAČKA
SUEDDEUTSCHE ZEITUNG
26. VIII. 1999.
Tamna komora nacije
"'Obavještajna je služba previše važna da bi bila prepuštena vojnim
dužnosnicima' - Hans-Ulrich Jost, koji je izrekao tu rečenicu u
razgovoru za jedan švicarski list, poučava u Lausanni suvremenu
povijest,a ranije je u švicarskom ratnom zrakoplovstvu upravljao
borbenim mlaznjakom tipa 'Mirage'. Njegova izjava bila je upućena
na adresu drugog bivšeg vojnog pilota: riječ je o Peteru Regliju,
šefu švicarske obavještajne službe na godišnjem odmoru, koji je
svoju karijeru zaočeo u cockpitu borbenog mlaznjaka tipa
'Hunter'.
I u Švicarskoj su se zahtjevi s kojima se suočava obavještajna
služba stubokom promijenili u proteklih deset godina - baš kao što
se u potpunosti promijenilo i čitavo sigurnosno-političko okružje
u Europi. I švicarska obavještajna služba ima problema s tim
promjenama - kao što pokazuje novi skandal. Za razliku od
obavještajaca, službena švicarska politika do sada je, doduše, uz
uobičajenu helvećansku odgodu, slijedila te promjene: švicarsko
ministarstvo za vojsku preimenovano je i reorganizirano u
ministarstvo za obranu, zaštitu stanovništva i sport; kadrovski
fond ministarstva smanjen je tijekom deset godina za 8.000 radnih
mjesta. U tijeku je reforma vojske, čiji je cilj smanjenje
švicarske domobranske vojske s gotovo 400 tisuća pripadnika za čak
trećinu te brojke i pojačani angažman profesionalnih i djelatnih
vojnika. Napuštena je čak i stara reduit-doktrina (za vrijeme
Drugog svjetskog rata švicarski general Guisan najavio je
povlačenje švicarske vojske u malenu utvrdu u Alpama, odakle će
pružati otpor svakom napadaču - op. prev.): sadašnji moto glasi
'sigurnost kroz suradnju'. Od 1996. Švicarska sudjeluje u NATO-
ovom Partnerstvu za mir, a u listopadu ove godine 150 švicarskih
vojnika započet će svoju prvu akciju u inozemstvu u okviru KFOR-a na
Kosovu. Tisuće pripadnika švicarske vojske bili su proteklih
mjeseci angažirani i u samoj Švicarskoj: helikopterima su
evakuirali ljude iz lavinom ugroženih područja, pomažući i pri
razgrtanju snijega, a ljeti su donosili vreće s pijeskom radi
zaštite od poplava.
Savezni vijećnik Adolf Ogi, ministar obrane od 1995., prilično je
snažno poticao tu preobrazbu, zapovijedivši svom ministarstvu da
načelo tajnovitosti zamijeni načelom transparentnosti. No, stari
način razmšljanja - kao što pokazuje i najnoviji skandal u
obavještajnoj službi - još nije iščeznuo iz svih ureda i vojarni. U
svakom slučaju, zagovornici tajnovitosti u 'tamnoj komori nacije'
bilježili su od 1989. imena mirovnih aktivista u zemlji kao i
socijaldemokratski usmjerenih vojnih časnika zato što su ovi
smatrani ideološki sumnjivima i nepouzdanima. Još ni danas nije
službeno poznat ni godišnji proračun ni kadrovska struktura
obavještajne službe. Doduše, postoji mehanizam parlamentarne
kontrole obavještajne službe, ali on je uglavnom utemeljen na
načelu povjerenja i u ovom je slučaju sasvim očito zakazao - baš kao
i mehanizam unutarnje kontrole.
Još nije jasno zašto je bivši knjigovođa obavještajne službe Dino
Bellasi načinio tajno skladište oružja, vodeći s 8,5 milijuna
franaka, koje je otuđio iz proračuna ministarstva obrane, luksuzni
dvostruki život. No, na kraju krajeva, nije ni toliko važno da li
Bellasi - kao što sam tvrdi - slijedi zapovijedi odozgo, usmjerene
na uspostavu nove, tajne obavještajne postrojbe, ili je - kao što se
sumnjalo u početku - radio na svoju ruku. Bude li netko čak i nakon
njegova odlaska iz službe i dalje ubirao stotine tisuća franaka
gotovine fiktivnim angažmanom vojnika i krivotvorenim hotelskim
računima, valja zaključiti da je posrijedi nevjerojatni nemar, ili
da je Bellasija štitio netko odozgo. Odgovarajuće naznake već
postoje, iako su Bellasijeve priče o stvaranju dodatne
obavještajne službe za sada tek 'groteskna tvorevina laži', kao što
tvrdi bivši Bellasijev šef Regli.
Uistinu valja poduprijeti zahtjev ministra obrane Ogija, koji
traži da 'tajnu obavještajnu službu' zamijeni 'obavještajna služba
kao instrument pravodobnog uzbunjivanja u službi političkog
vodstva i vojnog vrha', koja će istodobno izrađivati i političke i
gospodarske analize", zaključuje Klaus Bonanomi.