FRANCUSKA-LIBERATION OD 26.8.99.FRANCUSKO GOSPODARSTVO

FRANCUSKA LIBERATION 26. VIII. 1999. Francuska i novi rast "Prošle godine u ovo doba ruska je kriza naglo prekinula raspravu koja se bila pokrenula oko raspodjele rezultata gospodarskoga rasta. Tijekom godine dana, komentari i izreke bili su usmjereni samo na jedno pitanje: hoće li se rast i zapošljavanje oduprijeti međunarodnom vihoru? Ta je zagrada zatvorena, a rasprava o raspodjeli ponovno je otvorena. Srećom: optimizam se vratio. Neću se žaliti, jer od prošle jeseni neprestano govorim, usprkos svim Paco Rabanneima, da će francusko gospodarstvo upasti u 'zračni vrtlog', kako ja zovem osjetno, ali prolazno smanjenje rasta. Danas, kad je 'zračni vrtlog' iza nas, gospodarstvo može i mora započeti nov rast koji će biti trajniji, budući da neće izazivati inflaciju, solidarniji jer će biti bogatiji radnim mjestima, s više novosti jer će ga vući informacijske tehnologije. Zašto novi rast? Godine 1997. vlada Lionela Jospina odmah je u početku otkrila svoje nakane: ona se okrenula rastu. Iz uvjerenja: bili smo sigurni da francusko gospodarstvo nije anemično biće koje su oslikavali liberali, da ono želi rasti, pod uvjetom da mu se skinu okovi. Ali i zato što nije mogla uspjeti nijedna politika zapošljavanja koja se ponajprije ne temelji na rastu. Brojke koje je nedavno objavio INSEE (Državni zavod za statistitku i gospodarska istraživanja, op. prev.), dopuštaju da se načini prvi zaključni račun. On je jasan: za dvije godine, od lipnja 1997. do lipnja 1999., gospodarstvo je otvorilo točno 550 tisuća novih radnih mjesta u trgovini. Za isto toliko vremena otvorilo je 125 tisuća radnih mjesta u doba vlade Alaina Juppea (od lipnja 1995. do lipnja 1997.), a 65 tisuća otvoreno je u nešto duljem razdoblju za vrijeme vlade Edouarda Balladura (od ožujka 1993. do lipnja 1995.). Treba istaknuti, budući da ima dovoljno lažnih proroka koji tumače da rast više ne otvara radna mjesta. To je potpuno krivo: francuska poduzeća već dvije godine otvaraju u prosjeku 275 tisuća radnih mjesta na godinu, dvaput više nego 60-ih koje su se ipak smatrale zlatnim dobom. (...) Novi rast, kako? Rekao sam da francusko gospodarstvo ne želi ništa drugo nego rasti. Samo mu treba dati mogućnosti za to. Nijedno gospodarstvo ne može rasti s kaznenim kamatnim stopama koje su često posljedica nesređenih državnih prihoda: zato smo htjeli uvesti euro, zato smo htjeli zaustaviti spiralu javnog duga. No postoje jaki lijekovi koji bolesnika čine slabim: zato smo počeli djelovati postupno, računajući na povjerenje, ne zlostavljajući gospodarstvo, ne prihvaćajući masovne naplate ni veliko smanjenje troškova. Pravovjernici i drugi pristaše proračunske stege zamjerali su nam. Vidjet ćemo ih kad se načini zaključni račun. S inflacijom koja je gotovo jednaka ništici, kamatnim stopama najnižim u povijesti i s kontroliranim javnim dugom, Francuska je danas spremna za trajni rast, što nije bila već dvadeset godina. Ipak nisam naivan da mislim kako je dovoljna dobra makroekonomska uprava da bi jačao rast i povećala se zaposlenost. Rast se svakodnevno iznova pronalazi u poduzećima i laboratorijima, tamo gdje se zamišljaju budući proizvodi i postupci. A ako se Europa može radovati što je počela raskidati s mrzovoljom, ona isto tako mora izmjeriti svoje kašnjenje za SAD-om. Ne znam hoće li, kao što vjeruju u Wall Streetu, 'novo gospodarstvo' informacijskih tehnologija trajno povećati rast proizvodnosti. Ali znam da se u SAD-u tim tehnologijama tumači trećina rasta i ulaganja zadnjih godina; znam da Europljani, ako još misle na budućnost, ne mogu biti izvan te pretvorbe; i da ljevica mora načiniti povijesni odabir za taj pothvat. Ljevica neće ostati vjerna svojim vrijednostima neprihvaćanjem novog rasta, već pripremom socijalnog ugovora za Europu XXI. stoljeća: promjene i puna zaposlenost, bez američke nejednakosti. (...) Rast je sastavni dio programa ljevice. Zato što ona vjeruje u napredak, zato što mrzi konzervativnost i što od nje želi načiniti oružje za pobjedu svog socijalnog programa. Mi smo prije dvije godine vratili ugled gospodarskoj politici, opet pokrenuli otvaranje radnih mjesta, vratili se na put promjena. Preostaje nam učiniti glavno: izmisliti novi europski rast, načiniti za nj novi socijalni ugovor. Samo ćemo tako dobiti bitku protiv nezaposlenosti", u rubrici 'Rasprave' piše Dominique Strauss- Kahn, francuski ministar gospodarstva, financija i industrije.