US 25. VIII. IHT POMIRBA NA KOS

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 25. VIII. 1999. Oduprite se apartheidu na Balkanu "Nakon nedavnog vala osvetničkih napada na Kosovu, neki su promatrači počeli sumnjati ima li smisla, politički i moralno, tražiti pomirbu između Albanaca i Srba. Nakon tlačenja i pokolja, naivno je, tvrde oni, očekivati da će te skupine opet živjeti jedne pored drugih. Umjesto toga, trebali bismo prihvatiti neugodnu istinu da je svim narodima bivše Jugoslavije bolje kad su odvojene jedne od drugih", piše Sergio Vieira de Mello, dužnosnik UN-a za humanitarna pitanja i bivši privremeni upravitelj Kosova do imenovanja Bernarda Kouchnera. "To je stajalište opasno pogrešno. Ono je ukorijenjeno u spoju neznanja i nestrpljenja. Analizu balkanskih ratova ovog desetljeća predugo odlikuju pojednostavljena uopćavanja i dalekosežni sudovi o značaju i mentalitetu čitavih naroda. Radi se o uopćavanjima koja bi drugdje teško prošla. Vlada uvjerenje, koje zaista nije ništa više od primitivne predrasude, da su balkanski narodi unaprijed osuđeni na međusobno ubijanje. Nasilje u Hrvatskoj, Bosni i na Kosovu blijedi u usporedbi s pokoljem koji je sve do razmjerno nedavno obilježavao odnose između mnogih zapadnoeuropskih zemalja. Ili, da posegnem za novijom situacijom, možda boljom za usporedbu, albanski napadi na srpsku i cigansku manjinu rodili su se iz iste slijepe mržnje i želje za uklanjanjem nepravdi koje su vodile osvetoljubivim napadima poslije završetka dominacije bijelaca u Južnoj Africi. No, poslije tih događaja, nikakav ozbiljan komentator nije sugerirao, čak ni privatno, da su crnci i bijelci osuđeni na odvajanje u Južnoj Africi, ili da je podjela neizbježna. Tražili su se korijeni mržnje i rješenja za pitanja socijalne i političke nepravde. Apartheid je bio poražen. Na Kosovu će biti veoma teško postići miroljubivi suživot, no to nije nemoguće. Balkanska povijest nije samo dug popis nasilja među njihovim zajednicama. Postoje i mnogi primjeri mirnog suživota. U raspadu Jugoslavije etničke razmirice nisu korijen sukoba. Sukob je bio izazvan gospodarskim padom i željom nekoliko pojedinaca da zadrže ili steknu moć pod svaku cijenu. Etničke razmirice bile su zazivane i iskorištavane u tu svrhu. Potrebno je prepoznati prave korijene sukoba na Balkanu, i shvatiti da međunarodna zajednica mora pokazati ustrajnost i strpljenje u uklanjanju tih korijena jednom zauvijek. U mnogim drugim konfliktnim situacijama, poput onih u sjeverenoj Irskoj ili na Bliskom istoku, shvaća se da je pomirba težak i dugotrajan proces, tamo gdje su mržnja i nepravda vladale desetljećima i gdje su nedavni ratovi nanijeli neizrecive patnje. Zašto bismo na Balkan primjenjivali drukčije kriterije? Zašto se njegovim narodima ne bi dalo vremena da zaliječe rane? Zašto tamo tražimo brza rješenja? Naravno, svi bismo željeli da se proces obnove dogodi prije i brže. No, stvarnost je da pomirba, iako je moguća, zahtijeva vrijeme. Narodi Balkana shvaćaju tu činjenicu. Trebali bismo i mi. Prvi korak prema pomirbi jest priznati nepravde iz prošlosti. Pod UN-ovim pokroviteljstvom, glavni srpski vođe rade s albanskim kolegama na razmatranju konkretnih mjera za poboljšanje sigurnosti i ponovnom potvrđivanju vitalne važnosti održavanja Kosova kao multietničkog entiteta. Albanski su vođe snažno osudili nasilje i progon srpskih žitelja Kosova. UN jača mjesni sustav pravosuđa kako bi se nadopunili pokušaji Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju da dovede ratne zločince pravdi i udovolji kosovskim Albancima, kako oni ne bi pribjegavali pravdi po kratkom postupku. Nazočnost UN-ove policije i broj mirotvoraca povećava se. Broj uhićenih počinitelja napada oštro raste. Broj paleža i pljačkaških incidenata opada. Tamo gdje su Srbi otišli, poduzimaju se prve mjere da bi se osigurao njihov povratak. Održavanje multietničnosti samo je po sebi moralni cilj, no to je i stvar pragmatizma. Svaka ideologija koja prihvaća zamisao o etničkoj čistoći tamo gdje su u prošlosti živjele mnoge kulture, kao u slučaju Kosova, vodit će isključivanju i tako neizbježno ovjekovječiti nasilni krug osvete. U Europi je inzistiranje na svetosti etničke čistoće vodilo nacističkom bezdanu, i upravo onoj ludosti za čije je sprječavanje UN stvoren. Ono što se kratkoročno čini korisnim, dugoročno se može pokazati katastrofalnim. Richard Goldstone iz Južne Afrike, prvi tužitelj UN-ovog međunarodnog suda, rekao je da je nesnošljivost prvi korak prema genocidu. Strpljiva i ustrajna promidžba multietničnosti na Balkanu možda se čini anakroničnom, no to je jedina nada da će se krug nasilja razbiti."