IT-22.VIII.-AVVENIRE-SRPSKA OPORBA

ITALIJA AVVENIRE 22. VIII. 1999. Ako beogradsko proljeće ostane samo san "Mnogi, u svijetu i u Beogradu, žele vjerovati da je pad posljednjeg europskog dikatatora blizu. U krugovima oporbe započelo ja utrka s ultimatumima, uz frenetično preplitanje krajnjih rokova. Petnaest dana, obznanjuje ljuti Đinđić. Mjesec dana, ispravlja demokršćanin Batić. Nakon prijevremenih izbora, odgađa zagonetni Drašković. 'Uobičajena zbrka' komentira nezavisni tjednik 'Vreme'. U inozemstvu su neki govorili o 'beogradskom proljeću', no ovdje je vruće ljeto, a vrućina može udariti u glavu. Jedna se bolest širi jugoslavenskom prijestolnicom, a na engleskom se naziva 'wishfull thinking', brkanje vlastitih želja sa stvarnošću. Milošević je nedvojbeno stjeran uza zid, njegovi računi u inozemstvu su blokirani, prljavi trgovački poslovi njegovih prijatelja, koje je međunarodna zajednica izopćila i spriječila ih da putuju, prekinuti su, nema ni dinara za poslijeratnu obnovu koja zahtijeva 30 milijardi dolara, a nad njegovom glavom visi Damoklov mač haaškog suda zbog zločina počinjenih na Kosovu. U zemlji se prosvjedi šire, a on nastoji dobiti još vremena, uporabljenom tehnikom pretvaranja poraza u političko preživljavanje, i razmišlja o prijevremenim izborima dok čvrsto u ruci drži promidžbene instrumente i poluge organizacijskoga stroja. Oporba viče na trgovima, ali ne uspijeva progovoriti jednoglasno, i kakofonija opažena u četvrtak na večer pred saveznom skupštinom u Beogradu, harmonična je glazba za balkanskoga Conducatora. Prirodno je da postoje razlike među raznim strankama koje se suprotstavljaju Miloševiću (u dva mjeseca došli smo do 138 stranaka), ali povijest uči da se u predrevolucionarnoj fazi, kad ljudi izlaze na ulice, a tribuni izlaze na pozornicu, oporbeni pokret zbija, a režim se raspada. Tek nakon pada diktatora pojavljuju se razlike i suprotnosti među pobjednicima. Tako se dogodilo i sa Solidarnošću u Poljskoj, koja se raspala nakon zauzimanja vlasti. Umjesto toga, u posljednjem nacional-komunističkom uporištu poslije 1989. događa se suprotno: Milošević uvijek nalazi nove saveznike s kojima može napraviti tko zna koje po redu preuređivanje vlade (Šešeljevi ultranacionalisti) i može računati na 'konstruktivnu' oporbu Vuka Draškovića, majstora svih preobraćenja i zakletoga Đinđićevog neprijatelja, s kojim je raskinuo 1997. Skupina nezavisnih ekonomista predlaže prijelaznu vladu stručnjaka, no kandidat za premijera, vremešni bivši guverner jugoslavenske narodne banke Avramović, ne može trpjeti Dinkića u skupini G-17. (...) 'To je najrastrganija oporba na svijetu', izjavio je američki izaslanik na Balkanu Robert Gelbard, i ne može se reći da nije u pravu. 'Ili Slobo, ili Srbija' povik je koji smo slušali ovih dana na prosvjedima, kao da su to dvije sasvim razdvojene stvarnosti, s jedne strane narod, s druge tiranin. Gdje su završili oni koji su Slobu slavili, ne prije deset godina, nego još prošlog travnja? Oporba govori samo o Miloševićevoj ostavci i promjeni vlade, kao da nacionalistička intoksikacija koja je otrovala Srbiju, ne traži korjenitu promjenu mentaliteta, pravu pokoru srca. Nijedan politički vođa nije to spomenuo, izuzev kosovskog episkopa Artemija: 'Milošević mora otići ne samo zato što je izgubio četiri rata, nego zato što ih je i započeo'. I dodao je: 'Moramo prekinuti naše veze s nezdravim nacionalizmom, s ljubavlju za vlašću i svakom vrstom kriminala'. (...) Intelektualac Dinkić, autor pakta o stabilnosti i promotor beogradskog prosvjeda, objašnjava: 'Kao i katolička crkva u Poljskoj osamdesetih godina, Srpska pravoslavna crkva jedina je sačuvala svoj kredibilitet osuđujući zločine na Kosovu i tražeći Miloševićevu ostavku'. Usporedba nije sasvim uvjerljiva, s obzirom na to da se početkom devedestih godina i Srpska pravoslavna crkva dala zavesti nacrtom 'velike Srbije'. No, istina je da je, ponajprije posljednjih mjeseci, patrijarh igrao ulogu pomiritelja. To je put 'preobražaja Srbije' koji traže u Beogradu. Samo tako se ne moramo bojati da će nakon diktatora doći kaos.", piše Luigi Geninazzi.