BELGIJA-LE SOIR OD 16.8.99.OPORBA U SRBIJI

BELGIJA LE SOIR 16. VIII. 1999. Srpska oporba uputila opasan izazov "Na svakome drugom mjestu prizor bi se doimao besmislenim. U Beogradu se nitko ne čudi ako vidi čovjeka koji prodaje drva na nogostupu Bulevara revolucije, široke arterije koja nije namijenjena za poljske radove. Dok se oporbeni politički krugovi komešaju u očekivanju velikih prosvjeda, najavljenih za četvrtak, obični se građani pitaju kako će preživjeti zimu i čime će se grijati. (...) Svakako, počinje se osjećati ozračje konca jedne vladavine: neki članovi stranaka na vlasti i neki bivši ministri upravljaju oprezne pozive oporbi. I dok od vojnika do umirovljenika, od studenata do seljaka, od izbjeglica s Kosova do onih iz Hrvatske, nezadovoljstvo pogađa sve dijelove društva, stječe se dojam da više ništa ne može spasiti vlast predsjednika Miloševića. Ništa osim amaterstva oporbe. (...) Tako su već dvije stranke izjavile da neće sudjelovati na okupljanju koje će se održati u četvrtak i na kojemu će prvi put za govornicom zajedno nastupiti protivnici Zoran Đinđić, vođa Demokratske stranke (DS) i Vuk Drašković, vođa Srpskog pokreta obnove (SPO). U stvari, ni Socijalistička demokratska stranka bivšeg generala Vuka Obradovića koji je član Saveza za promjene (SZP), ni Demokratska stranka Srbije (DSS) Vojislava Koštunice, neće u četvrtak biti nazočni u parlamentu. Kad je riječ o Pokretu za demokratsku Srbiju (PDS), koji je nedavno osnovao general Momčilo Perišić, bivši zapovjednik glavnog stožera kojega je smijenio predsjednik, on će svoju odluku obznaniti tek u utorak. Drugim riječima, nekoliko dana prije nadnevka za koji se neki oporbeni vođe nadaju da će označiti početak kraja (Slobodana Miloševića), ozračje više odiše tjeskobom nego nadom u budućnost. U redovima oporbe mnogi izražavaju sumnju. Blizak Pravoslavnoj crkvi, povjesničar Dušan Bataković koji je najavio da će se pridružiti Perišićevu pokretu, kaže o prosvjedima: 'Prerano je. Loše su pripremljeni.' Doista, u razmjernoj zbrci, više se ne zna koja je svrha okupljanja što su ga organizirali tvorci ugovora o stabilnosti Srbije, dokumenta koji predlaže osnivanje prijelazne vlade koju će činiti stručnjaci, a bit će zadužena za pripremu slobodnih izbora. Iako su gotovo sve oporbene stranke pristupile projektu, čini se da su mišljenja o načinu njegove provedbe potpuno različita. Tako, misli Drašković, vlada mora odgovarati pred sadašnjom skupštinom, što pretpostavlja nagodbu s onima vlasti. No, tada bi ta momčad obnovitelja bila prepuštena na milost i nemilost režima. Drugi, kao Zoran Đinđić, drže da je odlazak Slobodana Miloševića obvezan uvjet, ali nitko ne može protumačiti što bi moglo natjerati Miloševića da imenuje takvu vladu - bilo bi to političko samoubojstvo - dok mu optužba haaškoga suda ne daje druge mogućnosti osim ispada. U takvim uvjetima možemo se zapitati neće li prosvjedi u četvrtak donijeti više problema nego što će ih riješiti. Ponajprije, izjavama kako će sigurno okupiti više stotina tisuća osoba, jer neki su oporbeni vođe postavili prečku vrlo visoko, s obzirom na zlonamjernost vlasti koja bi stanovnicima iz unutrašnjosti mogla onemogućiti pristup Beogradu, broj od pedeset tisuća bio bi pristojan. Napose bi bilo užasno da to okupljanje, čak i da uspije, bude bez budućnosti. No, ne obilježi li početak pravih promjena, ono bi moglo još više pojačati zbrku u narodu", piše Jeanne Dantes.