SAD 19. VIII. CSM: REPORTAŽA IZ KOMIŽE

SJEDINJENE DRŽAVE CHRISTIAN SCIENCE MONITOR 19. VIII. 1999. Skriveni raj na Balkanu List objavljuje turističku reportažu Petera Forda iz Komiže. "Svježe smokve za doručak. Slatke, zrele, mekane smokve, ubrane u hladu prethodne večeri. Plaža okupana suncem, na kojoj pedaline poskakuju u plićaku, a ronioci kreću u pustolovinu. Štetnja u suton do restorana u luci u kojemu poslužuju ribe na roštilju. Dobrodošli na Balkan. Da, Balkan. Ta regija zaista neće prva pasti čovjeku na um dok razmišlja o mogućem mjestu za odmor. Budući da ju je proteklog desetljeća pustošio rat, građanski sukobi i slom gospodarstva, većinu njezinih posjetitelja činili su pripadnici mirovnih postrojbi, a ne gosti u potrazi za razonodom. Pritom valja napomenuti da je hrvatska obala Jadrana, dugo poznata po smaragdno zelenoj boji mora i prekrasnoj klimi, zapravo pravi turistički raj. Prije nasilnog raspada Jugoslavije, njemački i talijanski posjetitelji dolazili su ovamo u velikom broju. Danas se polako vraćaju, budući da se Hrvatska osovila na noge kao nezavisna država. Bolje rečeno, počeli su joj se polako vraćati sve dok sukob na susjednom Kosovu nije potaknuo strance da dobro razmisle prije no što odluče provesti odmor u blizini ratne zone. Zato su ove godine plaže opet bile poluprazne. Doduše, plaže oko Komiže, malenog ribarskog mjestašca smještenog u dnu zaljeva na otoku Visu, nikada nisu bile krcate strancima, kojima je ovdje bio zabranjen pristup sve do 1989. Čak su i Jugoslaveni sve do 1975. držani podalje od Visa, osim ako njihove obitelji nisu potjecale s Visa. Bivši jugoslavenski predsjednik Tito pretvorio je stjenovit, brdovit otok u vojnu tvrđavu, izbušenu tunelima i špiljama u kojima su bili skriveni zrakoplovi, topništvo i sve ostalo što je, prema njegovu mišljenju, moglo odvratiti Zapad (ili Sovjete) od eventualnog napada. Komercijalno gledano, takav je status držao otok u stanju suspregnuta života, oduzevši mu mogućnost (ili breme) turistički usmjerenoga razvoja. Goletne padine brežuljaka prožete mirisom divljeg ružmarina i prepune maslina, oraha i čempresa govore o tisućugodišnjoj starosti. Tito je imao osobno iskustvo s otočkim vojnim potencijalom: dok je bio na čelu jugoslavenskog pokreta otpora nacističkoj okupaciji 1943., smjestio je svoj stožer u jednoj viškoj špilji. Godinama je ta tajna špilja bila svetište, simbol junačke borbe protiv strane agresije. Danas je napuštena. U sjećanju većine Hrvata Tito je tiranin koji je gušio njihove nacionalističke snove. Vis ima prilično bogatu povijest s obzirom na to da je riječ tek o sićušnoj točki na zemljovidu. Prema Homerovoj 'Odiseji', morska nimfa Kalipso zaljubila se u Odiseja upravo na susjednom otoku. Grčki polis cvjetao je na Visu stoljećima prije Krista da bi potom pao pod rimsku vlast. Venecijanski duždevi vladali su Visom sedam stoljeća. Za vrijeme Napoleonskih ratova britanske i francuske flote borile su se međusobno za nadzor nad viškom lukom, koju su pobjednici Britanci potom preimenovali u Port St. George. Danas su otočke vojne instalacije iz doba hladnog rata napuštene (srpska vojska digla je većinu njih u zrak tijekom povlačenja, na početku rata protiv Hrvatske 1991.), a Vis se vratio svojim povijesnim resursima: vinogradima i ribolovu. Glavni knjižničar u Aleksandriji zabilježio je u 2. stoljeću prije Krista svoje mišljenje da je viško vino najbolje u grčkom carstvu, a jedan Papa iz 16. stoljeća zaključio je da su sardine ulovljene u viškim vodama najukusnije na svijetu. Nažalost, nekontrolirani ribolov jako je osiromašio riblji fond sardina. Početkom stoljeća mnoge ribarske obitelji emigrirale su u Kaliforniju. Kvaliteta viških vina osjetno je pala u proteklih 2.200 godina. Iako vinogradi ne pridonose otočkoj privredi onoliko koliko bi objektivno mogli, ipak su bitan dio njezina šarma. Šećući jedne večeri jedinom dolinom na Visu, osjećao sam kako mirisi zemlje ispunjavaju tišinu - zrak je bio prožet opojnim mirisom zreloga grožđa. (...) 'Balkan' se činio jako dalekim", zaključuje Peter Ford.