NJ 19.VIII.-FR-BAKŠIŠ

NJEMAČKA FRANKFURTER RUNDSCHAU 19. VIII. 1999. Bakšiš je u Bosni dobrodošla dodatna zarada "Kriju se poput drumskih razbojnika uz rub ceste. Njihove plaće nisu dostatne da bi s njima prehranili malu obitelj. Ako netko naiđe, brzo iskoče iz pozadine i mašu zloglasnom žuto-narančastom pločicom za zaustavljanje. Uvijek postoji neki razlog da se vozaču uzme nekoliko konvertibilnih maraka (KM). Policajac mjesečno zaradi mršavih 200 do 300 maraka, a kazna je dobrodošao dodatak. Budući da za izrečenu kaznu u pravilu ne postoji potvrda, novac nesmetano može nestati u džepu. Prije toga se, naravno, može pregovarati o točnoj visini kazne. Policajac na rubu ceste samo je najvidljiviji primjer i predstavnik 'vrha ledene sante'. A korupcija i podmitljivost nisu iznimka, nego dio sustava. Mješavina tradicije, nejasnog pravnog stanja i niskih plaća čini ljude neotpornima. Koncept uprave kao 'javne službe' još je uglavnom nepoznat. Bilo u doba dunavske monarhije, bilo u doba Titovog komunizma, oni koji su nešto htjeli od nekog službenika, morali su to razvidno pokazati. Nacionalističke stranke u poslijeratnoj Bosni samo nastavljaju tu tradiciju, djelotvornu kočnicu samostalnoga gospodarskog uzleta. Bez obzira na to je li riječ o humanitarnoj organizaciji ili o inozemnom ulagaču, oni koji žele djelovati u Bosni suočeni su s neprobojnim mnoštvom pravila i odredaba. A pravno stanje često je proturječno ili nejasno. Privatizacija još zapinje na počecima i imovni odnosi u vezi s nekretninama ili nekoć samoupravnim pogonima nisu razjašnjeni. U takvim okolnostima i posve obični poslovi mogu iznenada dospjeti na loš glas kriminala. Međunarodna krizna skupina (ICG), od vlade neovisna organizacija, još je u proljeće u jednom izvješću opisala 'zašto u Bosni nitko ne ulaže'. Bosanski zakoni i odredbe stvorili su strukturu koja bi na Zapadu obične poslove kriminalizirala: 'U tom se ozračju predstavnike vlasti, u zamjenu za novčani prilog, može navesti da pogledaju u stranu'. ICG je ispitao veći broj poslovnih ljudi koji djeluju u Bosni. Nijedan od njih nije se susreo s nekim inspektorom ili službenikom koji svoju plaću nije popravio 'bakšišem'. To može biti carinik, tržišni inspektor ili čovjek iz zavoda za zdravstvo. Humanitarne organizacije i državne organizacije nisu zainteresirane za oglašavanje svojih gubitaka kod obnove na velika zvona. Na posljetku, ni oni koji daju novac ne trebaju se skrivati. Drukčije se ponašaju privatni ulagači, koji zbog birokratskih zapreka svoje djelovanje u Bosni u pravilu ograničavaju na istraživačku misiju. Drugi, ponešto duljeg daha, ipak su ubrzo odustali. Privatna su ulaganja u Bosni i četiri godine poslije rata zapravo nepostojeća. Volkswagen je, od ponovnog otvaranja montažnih vrpca u Vogošći kraj Sarajeva, ugledna iznimka. Već i simbolično ulaganje navodno je ostvareno tek pod velikim političkim pritiskom. Prva iskustva, rečeno je u izvješću ICG-a, potvrđuju sumnje u poslovnost. I Volkswagen se mora boriti s poteškoćama. Carinici sprječavaju uvoz automobilskih dijelova. Budući da postoje problemi sa željezničkim prijevozom, uvoz nije mogao krenuti. Osim toga, bosanske se vlasti nisu pridržavale sporazuma - da će svoj automobilski park opremati isključivo domaćom proizvodnjom" - piše Stephan Israel.