HR-nogomet-propaganda IT-18.VIII.-REPUBBLICA-NOGOMET ITALIJALA REPUBBLICA18. VIII. 1999.Jugoslavija-Hrvatska, dvoboj i u nogometu"Nakon devet godina Srbi i Hrvati vraćaju se tamo gdje je sve počelo: na nogometni stadion. Večeras se u
Beogradu igra utakmica između reprezentacija Jugoslavije i Hrvatske koja zatvara krug od nogometa do rata. (...) Vraćamo se normalnom stanju: nogometu kao sublimaciji rata. Malom junačkom kazalištu u kojemu će igrači, nakon jedne, vjerojatno korektne utakmice, pošto su spasili svoje potkoljenice, uspjeniti atavističke mržnje tek u svlačionicama, kao prije nekog vremena dvije košarkaške reprezentacije poslije susreta: ti prokleti ustaše, te četničke svinje... Ne zato što u to vjeruju, nego zato što to očekuju vatreni navijači.Slaveći jednu pobjedu na svjetskom prvenstvu prošle godine, hrvatski su se navijači okupili na središnjem zagrebačkom trgu i izvikivali, u općem zanosu, ime Dinka Šakića koji je 1944. zapovijedao koncentracijskim logorom za istrebljivanje. Kao kad bi njemački navijači vikali Eichmann, Eichmann! A njihovim sunarodnjacima to je izgledalo kao simpatično pretjerivanje. Što se tiče srpskih najvatrenijih navijača, ni oni nisu slabiji:
ITALIJA
LA REPUBBLICA
18. VIII. 1999.
Jugoslavija-Hrvatska, dvoboj i u nogometu
"Nakon devet godina Srbi i Hrvati vraćaju se tamo gdje je sve
počelo: na nogometni stadion. Večeras se u Beogradu igra utakmica
između reprezentacija Jugoslavije i Hrvatske koja zatvara krug od
nogometa do rata. (...) Vraćamo se normalnom stanju: nogometu kao
sublimaciji rata. Malom junačkom kazalištu u kojemu će igrači,
nakon jedne, vjerojatno korektne utakmice, pošto su spasili svoje
potkoljenice, uspjeniti atavističke mržnje tek u svlačionicama,
kao prije nekog vremena dvije košarkaške reprezentacije poslije
susreta: ti prokleti ustaše, te četničke svinje... Ne zato što u to
vjeruju, nego zato što to očekuju vatreni navijači.
Slaveći jednu pobjedu na svjetskom prvenstvu prošle godine,
hrvatski su se navijači okupili na središnjem zagrebačkom trgu i
izvikivali, u općem zanosu, ime Dinka Šakića koji je 1944.
zapovijedao koncentracijskim logorom za istrebljivanje. Kao kad bi
njemački navijači vikali Eichmann, Eichmann! A njihovim
sunarodnjacima to je izgledalo kao simpatično pretjerivanje. Što
se tiče srpskih najvatrenijih navijača, ni oni nisu slabiji:
navijačka tribina beogradskog stadiona domovini je dala
najsuroviju postrojbu i Arkana, kojega traže radi zločina protiv
čovječanstva. Pa ipak, večeras bi jedan dio tih navijača i nas mogao
iznenaditi.
Mogla bi to biti utakmica osvete. Ne zato što bi pobjedom Srbija
osvetila tri izgubljena rata, nego zato što bi taj isti stadion,
koji je prije devet godina uzvikivao Miloševićevo ime (Slo-bo!,
Slo-bo!) večeras mogao dodati: Odlazi! (...) Predsjednicima (neke
države, ili nogometnih klubova) navijači opraštaju sve osim
neprekinutog niza poraza. Nakon devet godina, Miloševićeva Srbija
nema nikakvih rezultata i pala je u skupinu s Irakom i Libijom.
Navijač je razočaran. Tribina buči. To je najbolja prigoda da se
otvore usta i ograničene glave na stadionu koji je nekada pjevao:
'Tko se usudi dirnuti nam Slobu, platit će glavom'. (...)
No, barem Europa, koja se želi riješiti Miloševića, zna za koga
navijati: za navijače oporbe. Kao što to kažu natpisi na našim
stadionima: dajte nam da sanjamo.", piše Guido Rampoldi.