FR-DE-elektrane-Energetika-Prirodni izvori-Zapošljavanje FRANCUSKA-LIBERATION OD 16.8.99.NUKLEARKE U NJEMAČKOJ FRANCUSKALIBERATION16. VIII. 1999.Elektrana u Obrigheimu u Njemačkoj ne želi biti zatvorenaPosebna izvjestiteljica lista
Lorraine Millot piše o namjeri njemačke crveno-zelene vlade da zatvori nuklearnu elektranu u Obrigheimu: "Ploča na ulaznim vratima sa željeznim šipkama privlači pogled prije negoli se on zadrži na crnkastim slovima kojima je zamrljana kupola centrale: 'Radni pokazatelji centrale u Obrigheimu od 29. X. 1968. do danas: više od 70 milijarda kilovatsati proizvedene struje i više od 70 milijuna tona ušteđenog CO2!' Zastavica postavljena u prigodi 30. obljetnice centrale dopunjuje ulaz: 'Trideset godina sigurne, čiste i pouzdane proizvodnje struje'. Odmah na ulazu jasno je da je nuklearka u Obrigheimu (jugozapadna Njemačka) na neprijateljskom tlu: u zemlji gdje je nova crveno-zelena vlada donijela odluku o skoroj smrti nuklearne energije.Od 19 nuklearnih elektrana koje rade u Njemačkoj, Obrigheim je najmanja, ali i najstarija, pa zato i najviše ugrožena. Započela je s radom 1968. i predstavlja simbol i povod za žestoke raspre između vlade i poduzeća za proizvodnju električne energije. Zeleni bi
FRANCUSKA
LIBERATION
16. VIII. 1999.
Elektrana u Obrigheimu u Njemačkoj ne želi biti zatvorena
Posebna izvjestiteljica lista Lorraine Millot piše o namjeri
njemačke crveno-zelene vlade da zatvori nuklearnu elektranu u
Obrigheimu: "Ploča na ulaznim vratima sa željeznim šipkama
privlači pogled prije negoli se on zadrži na crnkastim slovima
kojima je zamrljana kupola centrale: 'Radni pokazatelji centrale u
Obrigheimu od 29. X. 1968. do danas: više od 70 milijarda
kilovatsati proizvedene struje i više od 70 milijuna tona ušteđenog
CO2!' Zastavica postavljena u prigodi 30. obljetnice centrale
dopunjuje ulaz: 'Trideset godina sigurne, čiste i pouzdane
proizvodnje struje'. Odmah na ulazu jasno je da je nuklearka u
Obrigheimu (jugozapadna Njemačka) na neprijateljskom tlu: u zemlji
gdje je nova crveno-zelena vlada donijela odluku o skoroj smrti
nuklearne energije.
Od 19 nuklearnih elektrana koje rade u Njemačkoj, Obrigheim je
najmanja, ali i najstarija, pa zato i najviše ugrožena. Započela je
s radom 1968. i predstavlja simbol i povod za žestoke raspre između
vlade i poduzeća za proizvodnju električne energije. Zeleni bi
htjeli životni vijek svake nuklearke skratiti na manje od trideset
godina i zahtijevaju zatvaranje barem jedne nuklearne centrale za
vrijeme ovog mandata (do 2002.): 'reaktor iz Obrigheima mora u
staro željezo'. Za 'Energie Baden-Wuertenberg', najvećeg
dioničara, Obrigheim nema veliku važnost, ali ta tvrtka ipak ne
popušta u nadi da će odgoditi proces napuštanja nuklearne energije.
Ovo je posjet centrali koja je trebala raditi četrdeset godina i
koja se bori da ne bude 'prinesena za žrtvu' Zelenima. (...)
Najveću je pozornost prilikom posjeta privukao novi centar za
prijelazno skladištenje: bazen koji je za sada prazan, ali će u
jesen primiti prvo istrošeno gorivo iz centrale, jer istrošeno
gorivo više neće slati u francusku tvornicu La Hague na
pročišćavanje (nova njemačka vlada želi tako prekinuti s ponovnom
obradom otpada). Čelnici Obrigheima misle da je prijetnja
zatvaranjem to nepravednija što su oni jedina nuklearka u Njemačkoj
koja ima takvo skladište, a vlada to želi proširiti na sve centrale
kako bi se izbjegla faza pročišćavanja.
U tom pitanju života i smrti nuklearke s oko 350 zaposlenih,
djelatnici i uprava razmišljaju na isti način. Wolfgang Frey,
direktor prodaje, govori kao zastupnik radnog osoblja: 'Kod nas
stvaranje vrijednosti uglavnom počiva na radnoj snazi'. Elektrana
na plin zapošljavala bi tek deseti dio našeg osoblja. Za te je
elektrane najveći trošak kupovanje plina. Mi pružamo posao čitavom
ovom području, izravno ili putem malih i srednjih poduzeća te
obrtnika koji rade s nama.' Kao što često čine u nuklearnoj
industriji, direktor nuklearke u Obrigheimu u svoju korist okreće
dokaze svojih neprijatelja: 'Naša je nuklearka važna i u ekološkom
smislu. Svake godine uštedimo gotovo tri milijuna tona izbačenog
CO2 u usporedbi s termoelektranama.' (...)
Za devet mjeseci, koliko traju pregovori između vlade i
elektropoduzeća, ljudi iz Obrigheima navikli su na nagle promjene.
Norbert Anders, 42-godišnji fizičar koji radi u upravnoj službi
nuklearke, odustao je od gradnje kuće zbog velikog upitnika koji
pritišće budućnost ove tvornice. Potražiti posao drugdje nije
najveća briga, priznaje: 'U ovom času nijedno poduzeće više ne
jamči doživotni posao. Najgore je što se tvornica koja dobro radi
zatvara zbog posve političkih razloga. Nije normalno nametati
krajnji rok koji će zavisiti od volje nuklearki! Ili centrala radi
loše i treba je odmah zatvoriti, ili radi dobro i nema razloga za
njezino zatvaranje.'
Dok još nema odluke o napuštanju nuklearne energije, svaki je dan
malena odgoda, nadaju se optimisti. 'Ipak bismo željeli znati,
odgovara Norbert Anders. Teško je donositi osobne planove dok ne
znamo hoće li se centrala zatvoriti: za dvije ili možda za pet
godina, nije isto.' No, djelatnike Obrigheima očekuje još jedno
nesigurno ljeto. Nastavak službenih pregovora o napuštanju
nuklearne energije odgođeno je do jeseni. Do tada otpor u
Obrigheimu ne prestaje."