IT-12. VIII. AVVENIRE- DUNAVSKI PRAVAC

ITALIJA AVVENIRE 12. VIII. 1999. Saveznici se sada nadmeću za Dunav "Završio je rat za Kosovo, ali se nastavlja onaj za Dunav. U dugim danima provedenim u Beogradu pod bombardiranjima jedno od pitanja koje je izazivalo vatrene rasprave među kolegama, manje ili više stručnim za balkanska pitanja, bilo je: koju strategiju provodi NATO sjekući Srbiju na dva dijela, sjeverno do prijestolnice, i uništavajući mostove na Dunavu? Zašto tolika žestina spram Novog Sada koji se nalazi 400 kilometara od Prištine, na suprotnom kraju od južne pokrajine, Kosova? Nisu postojali vojnički razlozi, osim 'izmicanja tla pod nogama' neprijatelju' napadajući ga na neuralgičnoj točki kako bi ga se oslabilo i dovelo do bezuvjetne predaje. U biti je blokiranjem dunavskog sliva na koljena bačena ne samo Srbija nego i cijeli srednjoistočni dio Europe. To se pitanje jedva dodirnulo tijekom nedavnog sastanka na vrhu u Sarajevu, gdje su potoci retorike velikih svjetskih vođa o novom Paktu o stabilnosti utopili mrmljanja malih zemalja regije poput Rumunjske, Bugarske i Mađarske, izravno zainteresiranih za preporod regije. No, tu se određuje budućnost obnove koju se ne može svesti na slanje, nužnih, pomoći i ulaganja za razrušeno Kosovo. Ulog u igri je nadzor nad komunikacijskim pravcima i trgovinskim i energetskim putevima prema istoku, na području koje je povijesno od ključne važnosti: Balkanu. Dunav predstavlja ključ za sve projekte obnove, životnu arteriju koja je i dalje neprolazna nakon rušenja mostova u Novom Sadu u zračnim napadima NATO-a, početkom travnja. S dužinom od gotovo tri tisuće kilometara, najveća rijeka srednjoistočne Europe prolazi kroz tri prijestolnice (Beč, Budimpeštu, Beograd) i sedam zemalja (Njemačka, Austrija, Mađarska, Hrvatska, Srbija, Bugarska i Rumunjska). (...) Izoliranje Miloševićeve Srbije priječi svaki mogući razvoj balkanskoga koridora, vraćajući tako sat povijesti u 1936., kad je bio zatvoren riječni promet na Dunavu. Devedeset europskih trgovinskih komora, ponajprije iz Njemačke (zemlje koja je do rata na Kosovu imala gospodarsku hegemoniju na Balkanu), zatražilo je ponovno otvaranje Dunava, koji je još zakrčen ruševinama od NATO- ovih bombardiranja. (...) S praznim blagajnama i zemljom u metežu, beogradski diktator pribjegava svojem najdražem oružju, ucjeni: ako Zapad ne pomogne u obnovi porušenih mosotova, Dunav neće biti očišćen od ruševina koje sprječavaju riječni promet. Utoliko gore po Europu, suučesnicu i žrtvu rata koji, čini se, još nije gotov.", piše Luigi Geninazzi.