ŠV 11.VIII.-NZZ-MIGRACIJE U BIVŠOJ JUGOSLAVIJI

ŠVICARSKA NEUE ZUERCHER ZEITUNG 11. VIII. 1999. Premještanja naroda u bivšoj Jugoslaviji "Četiri rata od 1991. i stalna nestabilnost cijeloga bivšeg jugoslavenskog prostora, nisu donijeli samo razorne posljedice u gospodarstvu nego i u strukturi stanovništva. Broj ubijenih u ratu mora se procijeniti na najmanje 200 tisuća. Uglavnom su pošteđene ostale Slovenija i Makedonija. Višednevne borbe u Sloveniji početkom ljeta 1991. odnijele su tek nekoliko ljudskih života i izazvale minimalna razaranja. Demografski i gospodarski razvitak zemlje nije zbog toga skliznuo s kolosijeka. Stanovništvo je skromno raslo i dalje, pri čemu je minimalna stopa rađanja, ali se broj useljenika znatno povećao. Trendovi proteklih desetljeća nastavili su se. I u staroj Jugoslaviji Slovenija je bila cilj radne snage iz južnih repuzblika. Iseljenje Slovenaca je beznačajno. U Njemačkoj primjerice njihov broj stagnira poslije kratkoga porasta poslije 1991. na oko 17 tisuća osoba. Makedonija nije bila izravno pogođena ratom, ali je zbog svoje strukture, svojeg nepovoljnog zemljopisnog položaja i politike embarga susjedne Grčke mnogo jače trpjela posljedice raspada Jugoslavije. Iselilo je više desetaka tisuća građana, barem privremeno, što je puno za samo dva milijuna stanovnika. (...) Udio Albanaca je, kao i proteklih desetljeća, u porastu zbog visokoga nataliteta. Koliko tomu pridonosi i doseljavanje Albanaca s Kosova, teško je odrediti. Kao u Makedoniji, i u Hrvatskoj je broj stanovnika opao. To je s jedne strane zbog egzodusa Srba, osobito poslije ponovnog osvajanja zapadne Slavonije i krajine 1995., što se iskazalo i u padu broja stanovnika zemlje za više od 200 tisuća, u razdoblju od 1995. do 1996. Udio Srba u ukupnom stanovništvu Hrvatske mogao bi biti oko 5 posto, dok je 1991. iznosio još 12,2 posto. Tu treba pribrojiti i hrvatske ratne gubitke, dulje vrijeme nisku stopu nataliteta, koja je 1996. prvi put bila opet veća od stope smrtnosti, te iseljenje. Dok je broj bosanskih i jugoslavenskih državljana u Njemačkoj poslije svršetka rata pao, broj Hrvata je narastao s 82.500 (1992) na 206.600 (1997). To što stanovništvo Hrvatske, prema procjenama iz sredine 1998., ipak ima samo 100 tisuća osoba manje nego 1991., treba povezati s dolaskom Hrvata iz Bosne i SR Jugoslavije. U Bosni i Hercegovini računa se s 150 tisuća ubijenih u ratu, kojima treba dodati i 15 tisuća nestalih. Rat je do kraja njihova života obilježio 75 tisuća invalida. Za sredinu 1998. stanovništvo se procjenjuje na 3,4 milijuna ljudi, dobrih 900 tisuća manje nego za posljednjeg jugoslavenskog popisa stanovništva iz 1991. (...) U SR Jugoslaviji na stanovit se način obistinilo ono sarkastično proročanstvo po kojemu će predsjednik Milošević ujediniti sve Srbe u jednoj državi - u Srbiji. U Srbiji i Crnoj Gori živi sada najmanje 700 tisuća izbjeglica iz Bosne i Hrvatske, kojima su se posljednjih tjedana pridružili i oni s Kosova. Prirodan prirast postoji još samo u Crnoj Gori te, daleko veći, na Kosovu. Svako treće dijete, rođeno zadnjih godina u Srbiji, bilo je albansko. U užoj Srbiji i u Vojvodini ima naprotiv više smrtnih slučajeva nego rođenja. Tendencija koja je bila jasna i prije 1991., ali se sada još pojačala. Niska stopa nataliteta posljedica je i visoke stope pobačaja: od tri trudnoće dvije se prekidaju. Osim toga, postoji i stanovit porast mrtvorođene djece i smrtnosti djece zbog lošije medicinske skrbi, što je djelomice posljedica UN-ovih sankcija, ali još više općeg raspada srpskog društva. Gospodarska bijeda ubrzava iseljavanje. Represivna manjinska politika beogradskog režima navela je na iseljavanje oko 400 tisuća kosovskih Albanaca i po više tisuća Hrvata i Mađara. (...) U nepunih deset godina ratom je razorena struktura stanovništva stvarana stoljećima. Drugi svjetski rat odnio je, doduše, više ljudskih života, no preseljavanja naroda koja je izazvao, velikim su dijelom opet ispravljena. Općenito je pitanje je li područje bivše Jugoslavije ikada ranije u tako kratko vrijeme doživjelo tako radikalne demografske promjene. Ratovanje - ne samo Srba - svjesno je smjeralo na stvaranje 'etnički čistih' područja. Ta je politika na posljetku uzvratila udarac svojim izumiteljima. Poslije progona nepoželjnih narodnosnih skupina 'očišćena' su područja postala neprivlačnima i pobjednicima, zbog razaranja i opće gospodarske bijede. Tako se u krajinu nisu vratili ni svi Hrvati prognani između 1991. i 1995. Srbi, koji danas nadziru polovicu bosanskog teritorija, ne mogu napuniti ljudima područja koja su osvojili. Tako će brojni dijelovi zemlje ostati pusti, dok će gustoća naseljenosti u područjima s nadprosječnim brojem stanovnika i dalje rasti" - piše među ostalim novinar lista Ekr.