NJ 2.VIII.-DIE WELT-ROBERTSON

NJEMAČKA DIE WELT 2. VIII. 1999. George Robertson: Škot, pragmatičar i uskoro NATO-ov šef "Tony Blair duguje veliku zahvalnost Rudolfu Scharpingu. Odbijanje njemačkoga ministra obrane da ga imenuju novim glavnim tajnikom NATO-a, britanskom je premijeru donijelo sjajnu kartu: izborom čovjeka po vlastitom izboru, Veliku Britaniju može i dalje zadržati nazočnom u Europi kao silu s težinom, gdje u drugom pitanju s težinom, pristupu funte euru, na dogledno vrijeme stoji po strani. Onaj tko postavlja glavnoga tajnika NATO-a, snosi europsku suodgovornost za njegov uspjeh. To uključuje i odnose sa SAD-om - 'europski identitet' u obrani ne može značiti konkurenciju nego samo suglasje s glavnim saveznikom. Za obje uloge - atlantsku suradnju i unutarnje europsko planiranje budućnosti - iskazano je povjerenje Georgeu Robertsonu. I Billa Clintona se dojmila Robertsonova ustrajnost u upravo svršenoj ratnoj intervenciji na Kosovu - uključujući i njegovu govorljivost pod bljeskovima medija. Općenito je dobro raspoloženi, ne uvijek lako razumljivi Škot, grlenog govora svoje domovine planinske Engleske, u kratkom vremenu od dvije godine kao britanski ministar obrane, dobivao samo dobre ocjene. 53-godišnjak slovi kao pragmatičar, ali ne razmaženi. To je dokazao još prije godinu dana novom Bijelom knjigom laburističke vlade o budućim obrambenim planovima zemlje, 'Strategic Defence Review'. Prije izdavanja toga papira, koji je u akciji britanskog kontingenta na Kosovu - najvećeg među saveznicima - donio prve plodove, ministar je dao riječ svim stručnjacima, na konferencijama, okruglim stolovima. Robertson radi po načelu širokog stvaranja mišljenja, ali ne da bi odgodio odluke, nego da bi što je moguće ranije povezao sve sudionike i pripremio ih na ono što slijedi. 'Review' od srpnja 1998. uspio je tako sjajno, da ga je u međuvremenu preuzelo i francusko planiranje obrane. U jednoj od bitnih točaka predviđa smanjenje po starim NATO-ovim planovima akcija statičkih nacionalnih oružanih snaga, kako bi ih za fleksibilne akcije izvan NATO-ova područja opremio mobilnom misijom i pojačao njihovu 'interoperabilnost' s europskim saveznicima. Kao drugo treba dodati veliku suradnju u naoružanju među Europljanima, kao aspekt osuvremenjivanja koji štedi novac i resurse - cilj za koji su se Blair i Robertson s oduševljenjem zalagali. Od budućeg NATO-ova glavnoga tajnika može se očekivati još veći pritisak na europske tehnološke divove, uže povezivanje a time i poboljšanje domaćeg, europskog temelja za dobavu oružja. Europska je javnost prvi put saznala za Škota u ožujku 1996. u svezi s tragedijom u njegovu zavičajnom gradu Dunblaneu, gdje je duševno poremećeni pobio 14 učenika i dvojicu njihovih učitelja. Političar se dugo prije te katastrofe borio za zabranu vatrenog oružja u privatnim rukama. Danas je to zakon u Velikoj Britaniji. Inače je Robertson bio ime među upućenima. I to dakako s dobrim prizvukom. Nijemci u njemu nalaze prijatelja i poznavatelja njihovih političkih odnosa. (...) Njegova politička domovina je desni laburistički tabor - možda nije čudno za sina policajca s otoka Islay, čiji brat osim toga radi u Scotland Yardu. Kao ministar u sjeni, poslije 1992. angažirao se i za projekte izgradnje demokracije u istočnoj Europi, u 'Westminster Foundation' koju su osnovali torijevci. Sada bi George Robertson i Xavier Solana, njegov prethodnik u NATO- u i novi čelnik EU-a za obrambena i sigurnosna pitanja - postavljeni pred sigurnosne zadaće Europe - mogli polagati najveći ispit svojih sposobnosti. Ako im bude naklonjena sreća i volja političkih vođa" - piše Thomas Kielinger.