DE-YU-DIPLOMATI NJ 29.VII.-DIE WELT-JEDNOSTRANI ZAPAD- NJEMAČKADIE WELT29. VII. 1999.Jednostrani Zapad"Ogorčenje kojim je europska javnost reagirala na ubojstvo 14 srpskih ratara kraj Prištine ima u sebi nešto naivnoga. Posljednjih su
tjedana stalno gorjele srpske kuće na Kosovu, a KFOR je na to reagirao uglavnom slijeganjem ramenima. Još tijekom kosovskoga rata NATO je pogrješno prosudio mentalitet Srba i Albanaca. U biti je bio opsjednut njihovom samostabilizacijom: Albanci su, jer su žrtve, bili dobri, Srbi, jer su počinitelji, zli. To je odgovaralo narodnom shvaćanju koje u jednakoj mjeri obilježava i Albance i Srbe. Sramežljivo je srpskim izbjeglicama pomogla samo jedna humanitarna organizacija u Makedoniji, kao da je Srbin sam po sebi sumnjiv. Oni koji su ispitivali priče srpskih izbjeglica, ubrzo su došli pod sumnju da su prosrpski usmjereni.Sada se osvećuje ono što je još za NATO-ovih napada bilo problem: nedostaje razumijevanja za regiju i mentalitet njezinih stanovnika. Način na koji na Kosovu postupaju KFOR i UN-ovi pomagači u obnovi, doima se kao da je izišao iz amaterske kutije
NJEMAČKA
DIE WELT
29. VII. 1999.
Jednostrani Zapad
"Ogorčenje kojim je europska javnost reagirala na ubojstvo 14
srpskih ratara kraj Prištine ima u sebi nešto naivnoga. Posljednjih
su tjedana stalno gorjele srpske kuće na Kosovu, a KFOR je na to
reagirao uglavnom slijeganjem ramenima.
Još tijekom kosovskoga rata NATO je pogrješno prosudio mentalitet
Srba i Albanaca. U biti je bio opsjednut njihovom
samostabilizacijom: Albanci su, jer su žrtve, bili dobri, Srbi, jer
su počinitelji, zli. To je odgovaralo narodnom shvaćanju koje u
jednakoj mjeri obilježava i Albance i Srbe. Sramežljivo je srpskim
izbjeglicama pomogla samo jedna humanitarna organizacija u
Makedoniji, kao da je Srbin sam po sebi sumnjiv. Oni koji su
ispitivali priče srpskih izbjeglica, ubrzo su došli pod sumnju da
su prosrpski usmjereni.
Sada se osvećuje ono što je još za NATO-ovih napada bilo problem:
nedostaje razumijevanja za regiju i mentalitet njezinih
stanovnika. Način na koji na Kosovu postupaju KFOR i UN-ovi
pomagači u obnovi, doima se kao da je izišao iz amaterske kutije
sedamdesetih godina. Blagim pritiskom treba iznuditi
multikulturalnost onoga što nije srodno. No kako bi se to moglo
postići baš na Kosovu, kad je to čak i u demokratskim i civilnim
društvima Europe i SAD-a trajni problem?
Blagostanje za sve moglo bi biti sredstvo koje će etničkim sukobima
postupno oduzimati eksplozivnu snagu. No kosovski Albanci
računaju, gotovo djetinjasto, na skori procvat kao u Njemačkoj
pedesetih godina. Nametnuti suživot prihvaćat će samo dok se ta
očekivanja posve ne izjalove. Na ratarskom Kosovu teško će se
dogoditi gospodarsko čudo.
Kako netko tko teži civilnom društvu, može kao političkog
sugovornika prihvatiti baš Hashima Thaqia, ničim dokazanog vođu
OVK? Tijekom rata najveća su pustošenja bila na područjima gdje su
se borili Srbi i Albanci. Znamo li sasma sigurno koje mrtve kojoj
strani treba pripisati? Do sada pronađeno podrumsko mučilište OVK
primljeno je na znanje s ravnodušnošću. Ibrahim Rugova, samovoljni
albanski vođa, bio bi - budući da je demokratski izabran - jedini
zakoniti sugovornik na Kosovu. Stoga ima pravo kad se protivi
suradnji s gerilom OVK. No čini se da Zapad to ne razumije.
Međunarodna zajednica morala bi se probuditi iz ugodnog sna o
multikulturalnom Kosovu. U mentalitetu je preddemokratskih
društava, poput onih na Balkanu, da nitko ni za što ne preuzima
odgovornost. Kosovske bi Albance tek trebalo upoznati sa zamisli o
individualnoj odgovornosti. No bez koncepta, Kosovo se poslije
povlačenja KFOR-a opet može raspasti, angažman Zapada bio bi
uzaludan" - drži Edith Cohn.