IT-26.7.-LA REPUBBLICA-OBNOVA BALKANA

ITALIJA LA REPUBBLICA 26. VII. 1999. "Italija u obnovu Balkana kreće bez prednosti" "Franco Bernabe danas svoj glavni stožer ima u malom dvosobnom uredu.(...) Zadaća koordinacije task forceom za Balkan, koju su mu povjerili Confindustria i vlada, po njemu, ne zahtijeva brojno osoblje nego veliku sposobnost organizacije među postojećim uredima i odličnu informatičku mrežu. 'Radi se o redefiniranju nacrta gospodarskog razvoja za tu zonu, a u pozadini toga, i uloge Italije', kaže. - Koliko će stajati obnova? = Teško je to sada kazati. Postoji gospodarski sustav koji treba obnoviti iz temelja njegovih osnovnih mehanizama djelovanja: valute, sustava razmjene i plaćanja, usluga i infrastruktura. No još žurnije, potrebno je na Kosovu na noge postaviti sve njegove institucionalne mehanizme. Dovoljno je pomisliti na probleme rekonstruiranja identiteta naroda koji više nema matičnog ureda, dokumenata, katastra. To je golema zadaća koja ne traži samo novac nego i jako veliku organizaciju. - Što će činiti task force? = Suprotno od onoga što se misli, task force nema ulogu u materijalnoj obnovi, poput one koju je svojevremeno preuzeo general Angioni. Njezina je zadaća ostvariti suradnju javnih ustanova i privatnih industrija kako bi se napravila pretpostavka za razvoj gospodarstva tih zona, i oko toga mobilizirati sve snage u zemlji. Sve u svemu, radi se o utvrđivanju toga koju će ulogu Italija moći imati u gospodarstvu Balkana. - Kakva bi ona mogla biti? = Cijela ta zona, očito, od strateške je važnosti ne samo za nas koji smo joj blizu, već i za sve druge zemlje. Prema odlukama koje će se donijeti glede velikih razvojnih infrastruktura, bilo to ceste ili energija, stvorit će se pravci koji će čvršće integrirati s jedne strane ta gospodarstva, a s druge Europu. Italija je, dakle, jako važna veza, a njezina mala i srednja industrija na tim područjima može mnogo učiniti. U svezi s velikim odlukama, međutim, težinu daje činjenica posjedovanja snažnog gospodarstva i velikih tvrtki. - A Italija ih nema? = Jako malo. Talijanska industrija je ono što se može vidjeti duž autoceste Milano-Brescia-Venezia, tisuće hangara, desetine tvornica, pa i bogatih i aktivnih. No to je sustav u kojemu se velike tvrtke mogu izbrojati na prste jedne ruke, Fiat, Eni, Telecom. A bez velikih tvrtki, za jednu se zemlju ne može reći ni da je snažna ni suvremena. - Zašto? = Jer njihova odsutnost uvjetuje cijeli sustav, i onaj male tvrtke, i kazao bih i neke ključne točke razvoja zemlje, i ključna opredjeljenja. Bez velikih tvrtki nema naprednih usluga, radilo se o financijama ili elektronici, ne stvara se menadžerska tradicija, nema naprednog istraživanja i sustava sveučilišnog obrazovanja koji bi stvorio neku poslovnu upravljačku klasu. Nema ponude naprednih usluga jer nema gospodarstva dovoljne razine da ih stvori. To zemlja plaća sporijim rastom.(...) - Zašto u Italiji nema velikih tvrtki? = Jer je talijanski sustav dugo vremena bio protuindustrijski, i još je danas malo sklon onome tko želi ulagati. Omogućio je rađanje i rast niza malih poduzeća koja se mogu provući kroz mrežu, ali je obeshrabrio velike inicijative. - Protuindustrijski, s političke točke gledanja? = Ne, ili barem ne samo s nje. Administrativni sustav obeshrabruje inicijativu, zbrkan je, zamršen i opterećujući na planu poreza i doprinosa. Potom nema zakonskog jamstva: pravni sustav je jako manjkav. Kako se nekom strancu može objasniti da su za ostvarenje njegova prava potrebne godine, uz neizvjestan ishod? Ili da, kako bi se dobilo ceste i infrastrukture, treba računati na velike športske događaje ili kraj tisućljeća?(...)", piše Alessandra Carini.