SL 15.VII.-DELO-HRV-SLOV HIBRID

SLOVENIJA DELO 15. VII. 1999. Hrvatsko-slovenski hibrid "Kad se prije nekoliko tjedana na sjednici hrvatske vlade raspravljalo o političkoj potpori Washingtona za ulazak Hrvatske u Svjetsku trgovačku organizaciju, ministar gospodarstva Nenad Porges izjavio je da je vrag baš u tehničkim pojedinostima provedbe sporazuma, koje su zahtijevali Clintonovi pregovarači. Slično se dogodilo načelnom mokričkom dogovoru Drnovšek - Mateša, premijeri su tvrdili da je politika obavila svoje i da su sada na potezu stručnjaci koji trebaju staviti mokrički dogovor na papir - sastaviti tekst sporazuma o NE Krško koji je službeno još previše nedorađen. Zbog toga je odgođeno potpisivanje dvaju nadasve važnih sporazuma, imovinskog i energetskog. Budući da Zagrebu ispred vrata WTO-a stoji još samo Ljubljana koja uvjetuje hrvatsko članstvo u Svjetskoj trgovačkoj organizaciji sklapanjem imovinskog sporazuma između država, u dijelu slovenske i hrvatske javnosti pojavile su se glasine da je upravo to odgodilo susret Drnovšek - Mateša. A za takve ljubljanske ograde barem službeni Zagreb zna još od početka pregovora za članstvo u WTO, pa je zato i javno navijao za rješenje imovinsko-pravnih sporova. Ipak treba pogledati u pozadinu nesporazuma oko nuklearke, kako ih predstavlja predsjednik uprave Hrvatskog elektrogospodarstva Damir Begović. U razgovoru za Vjesnik bez uvijanja je izjavio da je struja iz krške elektrane za njih skupa kao dragi kamen, da bi se u svim stvarima koje su povezane sa zajedničkom elektranom morali poštovati interesi hrvatske suvlasnice itd, ukratko, da ne treba žuriti sa sporazumom o NE Krško, jer su Hrvati poslije zamalo jedne godine preživjeli električni mrak iz Krškog bez većih potresa. Zato elektriku iz nuklearke tako reći i ne trebaju. Za Begovića se može reći da pripada ugljenarskom lobiju koji je više puta dobio po prstima tijekom siječanjskog nastupa predsjednika Franje Tuđmana u Saboru, kad je zastupnicima i hrvatskoj javnosti obećano da vlast neće dopustiti onečišćenje obale i kopna novim termoelektranama na ugljen. I zato sada Amerikanci za 700 milijuna dolara grade plinsku elektranu Jertovec, a ulaganje bi trebalo biti isplaćeno za dobra dva desetljeća prodajom elektrike HEP-u. Kad iz elektrane pošalju na tržište prve kilovate, jamačno će nastati slični problemi s kakvima se sada bave energetski političari susjeda, ako, dakako, pravodobno ne budu uklonjeni uzroci spora između elektrane i kupaca elektrike, koji se u našem slučaju nikada nije otrgnuo iz njedara politike. Na početku sedamdesetih godina, naime, tadašnja se jugoslavenska politika odlučila za nuklearne elektrane koje bi se iz Krškog proširile na Hrvatsku i druge republike. Zbog politike nisu nastali nesporazumi u energetskim odnosima među susjedima, i ako smo dobro razumjeli poruku sa zadnjeg mokričkog sastanka, dosadašnjih problema u politici ne bi više smjelo biti. A problem je da njezinu ulogu pokušavaju odigrati oni koji nemaju što raditi u zakonodavnoj, izvršnoj ili sudskoj grani vlasti niti mogu biti službenici ili službenice vlasti koja je urisana na kožu političara. Zato se njihova djelatnost mijenja u hibrid, postaje jednostrana, često zbunjena i izazivačka, tako da dijalog gotovo više nije moguć. Ali, kako bi rekao Kafka, samo još s buhama. A one će tako dugo skakati u vis dok će se iza čisto 'tehničkih pojedinosti' skrivati nepošteni poslovi - s obje strane Sutle i Kupe" - zaključuje Peter Potočnik.