US 22. VII. USAT PARAVOJ SNAGE

SJEDINJENE DRŽAVE USA TODAY 22. VII. 1999. Bešćutni vojnici govore o pustošenju Kosova "Teško je kretati se malim Batinim stanom. Na podu su naslagana dva velika Sonyjeva televizora, Panasonicov CD-player i videorekorder. Dvije sofe u crnoj koži nagurane su u dnevnu sobu. Dva mala hladnjaka otežavaju ulaz u kuhinju", piše Jack Kelley. "'To su moji trofeji s Kosova', kaže Bata, 32, pripadnik srpske paravojne postrojbe. 'Budem li imao sreće, uskoro ću dobiti još toga. Ništa drugo ne bih radije radio.' Stotine pripadnika policije i paravojnih snaga, koje se okrivljava za mnoštvo ubojstava i pljačka na Kosovu, otvoreno uživa u plijenu svoje kampanje etničkog čišćenja. Malo njih, ako uopće itko, izražava sram ili kajanje zbog navodnih zločina; gotovo svi kažu da bi sve opet ponovili. U više od desetak razgovora u dva tjedna, pripadnici paravojnih snaga opisivali su svoje orgije ubijanja i pljačke, koje su trajale tri mjeseca, kao veoma dobro organizirane. Mnogi se smiju dok se prisjećaju zločina i izvlače slike koje ih prikazuju ispred spaljenih kuća. Drugi govore ozbiljno i ističu da su njihova djela na Kosovu bila samo posao. Svi oni pričaju pod uvjetom da njihova prezimena ne budu objavljena. Muškarci, od kojih se većina borila u Peći i Prištini, kažu da su djelovali prema nalozima odjela za sigurnost srpskog ministarstva unutarnjih poslova i jugoslavenske vojske. Kao nagradu za svoje usluge, kažu oni, srpska im je vlada dopustila da zadrže 10% robe koju su otuđili. Nekoliko njih voljno je pokazati dokumente, s potpisima i pečatima MUP-a, kojima se ovlašćuju da uđu u Srbiju s opljačkanom robom. 'Imali smo naredbe da ubijamo albanske teroriste i ispunjavali smo ih. To je jednostavno', kaže Beli, 36, koji tvrdi da je boksač, za jednosatnog razgovora vođenog u njegovu crnom BMW-u 540. 'Bilo je jako lijepo i jako profitabilno.' Po dolasku u selo, kažu pripadnici paravojnih snaga, dobili bismo rukom pisane popise imena, adresa i zanimanja bogatih Albanaca koji su živjeli u području. Kažu da su popise ispunili mjesni Srbi i jugoslavenski vojnici smješteni u području. Jedan je vojnik pokazao popis za selo Ruhot u blizini Peći. Na njemu je 14 imena. 'Imena Albanaca koji posjeduju benzinske crpke ili trgovine bila su zaokružena', kaže Miro, dvadesetšestogodišnjak. 'Tamo smo prvo išli.' Nakon što bi vojne snage granatirale sela, paravojne bi snage, u skupinama od 4 do 12 vojnika, pucajući ušle u selo. Naredili bi Albancima da iziđu iz svojih domova, često ubijajući ljude naočigled njihovih obitelji. (...) Većem dijelu žena i djece davali bi 10 minuta da napuste svoj dom. No paravojni bi zapovjednici često izdvajali mlade i privlačne Albanke i predavali ih svojim ljudima kao 'nagradu', kažu oni. Iako vojnici poriču da su dobivali naloge za silovanje žena ili da je to bila uobičajena navada, kažu da su zapovjednici dopuštali silovanje. Svaki poriče osobno sudjelovanje u napadima, ali nekolicina njih podrobno opisuje silovanja. Pošto bi Albance istjerali iz sela, paravojne bi snage, uz pomoć MUP-a i vojnih snaga, pokrale namještaj, tehniku i nakit iz kuća, kažu oni. Zatim bi spalili kuće. Roba se vojnim ili civilnim kamionima slala u Beograd, gdje se prodavala na crnoj burzi ili rabila za opremanje domova i ureda vladinih dužnosnika, kažu oni. Većina intervjuiranih muškaraca kaže da su pripadali paravojnoj skupini poznatoj pod nazivom 'Frenkijevi dečki', pod vodstvom Franka 'Frenkija' Simatovića. Nosili su crne odore, šarene svilene rupce i kaubojske šešire i vozili su se Kosovom u vozilima bez registarskih tablica. Drugi su pripadali 'Arkanovim tigrovima', privatnoj vojsci optuženika za ratne zločine Željka 'Arkana' Ražnatovića. Jedan čovjek kaže da je bio član 'Belih orlova' pod vodstvom zamjenika srpskog premijera Vojislava Šešelja. Mnogi muškarci kažu da ih je unovačila skupina zapovjednika. Zatim su bili odvezeni u MUP-ovu bazu izvan Beograda na dvotjedno uvježbavanje uporabe snajperskih pušaka, merzera i drugog oružja. Oni kažu da su ih uvježbavali MUP- ovi radnici. Ti su ljudi prije radili kao vozači, zaštitari i atletski treneri, no kažu da ih je kosovsko iskustvo razmazilo. 'Borili smo se za novac, i spremni smo to opet učiniti', kaže Bata. 'To je lak način da se brzo dođe do novca.'"