RDW-EU BANKA ZA ULAGANJA U J/I EUROPI

NJEMAČKI RADIO - RDW 21. VII. 1999. Europska banka za ulaganja i njezin angažman u jugoistočnoj Europi "Europska banka za ulaganja, skraćeno EIB, sa svojim sjedištem u Luksemburgu nakon odluke 15 ministara financija članica Europske unije preuzela je važnu ulogu u obnovi i provedbi sporazuma za stabilnost za jugoistočnu Europu. Međutim, malo je onih koji zaista znaju što se krije iza kratice EIB. Prilog Bettine Burkart. Europska banka za ulaganja osnovana je 1958. godine proizlazeći iz rimskih ugovora prilikom osnutka Europske gospodarske zajednice. Ona je istodobno i banka i europska institucija. Njezina prvotna zadaća je bila smanjenje regionalnih razlika između bogatih regija europskog sjevera i vrlo zaostalih područja juga Europe. S tom prvotnom zadaćom do danas se nije ništa promijenilo. Max Messner, glasnogovornik za Austriju i istočnu Europu EIB-a: 'Radi se o svladavanju regionalnih razlika u Europi. Trenutno postoje u Europskoj uniji petnaestorice velike razlike. Ako primjerice usporedite najbogatije regije u Luksemburgu, Beč, London, Hamburg s najsiromašnijim regijama, na primjer portugalski Alentejo i neke regije na grčkim otocima, tada imate razliku u odnosu jedan naprema četiri. I to na dugi rok nije održivo. Stoga je glavna zadaća EIB-a - sve dok postoje ovako velike razlike - financiranjem smanjiti velike razlike regija. I stoga zasigurno neće iznenaditi podatak da dvije trećine kredita još odlaze u projekte koji se provode u zaostalim regijama Europske unije'. To objašnjava da je EIB 1998. godine s gotovo 5 milijarda i 200 milijuna eura Njemačkoj dao više kredita nego bilo kojoj drugoj zemlji. Najveći dio tih kredita otišao je u projekte u Berlinu i njemačkim istočnim saveznim zemljama. Europska banka za ulaganja pripada zemljama članicama Europske unije koji je zajednički financiraju. Trenutno EIB raspolaže s označenim kapitalom od oko 100 milijarda eura. Banka preuzima na međunarodnim tržištima kapitala sredstva koja dobiva po vrlo povoljnim uvjetima zbog svog izvanredno dobrog kreditstandinga. Budući da EIB ne posluje da bi imala vlastiti dobitak, ona vrlo povoljne uvjete prenosi izravno svojim klijentima. U središtu Europske banke za ulaganja u Luksemburgu vlada ponos zbog činjenice da je u posljednjih pet godina izdano više kredita nego što je to učinila Svjetska banka te da, osim Svjetske banke, EIB posluje kao najveća financijska institucija na multilateralnoj razini, i to s oko tisuću suradnika. To polazi za rukom i zbog toga što se i sama Europska banka za ulaganja uključuje u zaista samo velike projekte. Istodobno postoje i putovi kako za vrlo male investicije dobiti povoljan kredit kod EIB-a. O tomu Max Messner: 'Zbog toga unutar i izvan Europske unije ne želimo poslovati i sve raditi sami, već samo na projektima koji imaju ukupnu investiciju u visini od recimo 40, 50 milijuna njemačkih maraka, što naravno kod manjih zemalja srednje i jugoistočne Europe može imati iznimke, ali u normalnom slučaju je to tako. Mi tada ne poslujemo izravno, nego to činimo preko takozvanih zajmova EIB-a. To znači, mi na licu mjesta dajemo zajmove bankama iz Europske unije koje u tim zemljama imaju svoje podružnice. To su takozvane kreditne crte i tim bankama dajemo kredite, a s tim novcem one kreditiraju 20, 30, 40 malih poduzeća i poduzeća srednje veličine ili pak gradonačelnika jednog grada ili općine. Tim mehanizmom možemo pomoći i projekte gdje ukupan iznos investicije prelazi 100 tisuća ili 200 tisuća maraka, a u tom slučaju kredit iz sredstava EIB-a iznosi 50 ili 100 tisuća njemačkih maraka'. U tim slučajevima je važno da se zainteresirani obrate bankama na licu mjesta koje za nas rade. EIB u međuvremenu raspolaže u zemljama kandidatima za prijam u Europsku uniju sa 35 partner-banaka koje pak same raspolažu s takozvanim globalnim zajmovima EIB-a. Popis tih banaka može se zatražiti u središnjici EIB-a u Luksemburgu ili naravno putem interneta. Osim prvotne zadaće pomoći oko uklanjanja strukturalnih razlika između europskog sjevera i juga tijekom godina razvili su se do danas važeći kriteriji djelovanja Europske banke za ulaganja. Vrlo je važna potpora međudržavne infrastrukture. Pri tomu se radi o, kako ih danas nazivamo, transeuropskim mrežama na području prometa (ceste, pruge, pomorske i zračne luke), na području energije (naftovodi i dalekovodi) i naravno na području telekomunikacija. Daljna vrlo bitna tema pojavila se nakon energetske krize početkom sedamdesetih, a to je potpora europskih energetskih ciljeva, i to u smislu osiguravanja i uštede energije. Na koncu EIB je djelotvorna i na području zaštite okoliša, gdje se posebno angažirala. Tako je više od polovice zajmova koje je Njemačka dobila sedamdesetih i osamdesetih godina pruženo za projekte zaštite okoliša, primjerice u filtere kod elektrana na ugljen. Svi zahtjevi za kreditiranje projekata moraju se stoga orijentirati na navedene kriterije. Svaki projekt koji bi se trebalo kreditirati stručnjaci EIB-a intenzivno prouče - je li isplativ, tehnički ispravan te ispunjava li financijske kriterije i odgovara li nalozima zaštite okoliša, jer na koncu EIB svoj novac ne daruje. EIB već dugo nije aktivan samo na prostoru Europske unije. Nakon potpisivanja takozvanog sporazuma iz Lom?a 1963., Europska banka za ulaganja počela je podupirati projekte koji su dogovoreni u okviru europske politike prema zemljama u razvoju. U međuvremenu EIB surađuje sa svim državama takozvane skupine AKP, dakle država afričke, karibijske i pacifičke regije, a to je 71 zemlja, međutim ona u tim zemljama nije vodeća institucija oko dodjele kredita. Međutim, često predstavnik EIB-a prati suradnike Europskog povjerenstva u programima za razvoj u spomenutim zemljama, a radi se o takozvanim 'Programming missions'. Pri tomu se radi o projektima koji se djelomično financiraju iz fonda za pomoć zemljama u razvoju, a djelomično od kredita EIB-a. Sličan oblik suradnje razvio se između Europske unije, Europske banke za ulaganja i zemalja Sredozemlja od Alžira do Cipra. Od 1990. Europska banka za ulaganja aktivna je i u srednjoj, istočnoj i jugoistočnoj Europi, i to u ukupno 13 zemalja. U prvu skupinu ubraja se 10 kandidata za ulazak u EU, a to su Estonija, Litva, Latvija, Poljska, Mađarska, Slovačka, Češka, Slovenija, Rumunjska i Bugarska. Osim toga tu su još Albanija, Makedonija i Bosna i Hercegovina. Kod prve skupine radi se o tomu da im se pomogne na putu u Europsku uniju. Max Messner o tomu primjećuje: 'Ove zemlje se pripremaju na prijam u Europsku uniju. A ući u EU znači da te zemlje moraju ispuniti određene standarde koji vrijede u Europskoj uniji te da ih moraju poštivati. To se primjerice odnosi na okoliš, kakvoću vode, izbjegavanje buke, standarda za industriju. Uvođenje svih tih standarda u svim tim zemljama povezano je s ulaganjima. Osim toga te države moraju, a da bi unutar Europske unije opstale, raspolagati s industrijskim sektorom koji je zdrav i koji je sposoban izvoziti. I zbog svega toga sva područja u tim zemljama traže da se u njih na veliko ulaže'. Od 1990. godine EIB je u svih 13 zemalja uložila 9 milijarda eura, dakle dala oko 18 milijarda eura kredita. Europska banka za ulaganja je tijekom svojih aktivnosti na tom području izuzetno zadovoljna. Spomenuta regija pokazuje vrlo visoki rast: 1997. godine dodijeljeno je milijardu i pol eura kredita, a ove 1999. godine EIB će dodijeliti kredite u visini od 3 milijarde eura odnosno 6 milijarda maraka. Max Messner stoga računa na daljni porast zahtjeva za kredite: 'S time računamo. I to je opravdano, ako polazimo od toga da bi spomenute zemlje za četiri, pet ili šest godina, a neke tek za deset godina trebale pristupiti Europskoj uniji, tada je opravdano da se ulaže u infrastrukturu tih zemalja. Mi kao Europska banka za ulaganja idealan smo partner, imamo dovoljno iskustva. Mi smo na koncu bili i banka koja je u slučaju Španjolske, Portugala i Grčke naišla na identičnu situaciju. Sve te države imale su slične priče i slične nedostatke. U tim zemljama smo ulagali i znamo što smo dobili, a isto činimo sada sa zemljama srednje, istočne i jugoistočne Europe'". (RDW)