US 21.7.CSM EKOLOŠKE ŠTETE ZBOG MILOŠ

SJEDINJENE DRŽAVE THE CHRISTIAN SCIENCE MONITOR 21. VII. 1999. Još jedna Miloševićeva žrtva - okoliš "Svojom kobnom politikom nesnošljivosti i etničkog separatizma, jugoslavenski predsjednik Milošević otrovao je političko ozračje na Balkanu mržnjom i nasiljem", piše Christopher Walker. "Poslije operacije Saveznička snaga može se popisu strahota koje je donijela Miloševićeva vladavina dodati još jedna tragedija: riječ je o kontaminaciji okoliša izazvanoj ratnim razaranjem. Tijekom 78 dana vojne operacije savezničkih snaga, osim pogađanja vojnih meta, NATO je dosljedno bombardirao strateške ciljeve, poput rafinerija nafte, skladišta goriva, tvornica gnojiva i petrokemijskih postrojenja, i brojnih drugih industrijskih kompleksa. Unatoč odluci da će progutati golemu kaznu NATO-a, Milošević je svejedno izgubio Kosovo. Istodobno, kao rezultat tvrdokornosti koju je pokazao svom pučanstvu - kao i narodima susjednih zemalja - to je imalo ozbiljne posljedice za okoliš. Mnogi se Srbi sad pitaju što su zapravo dobili time što njihov vođa nije popuštao dva i pol mjeseca. Građani zapadne Europe i Sjedinjenih Država željeli su svršetak Miloševićeve tiranije, ali su se s tim problemom bili spremni suočiti samo na odijeljen, antiseptičan način koji ne ugrožava njihove profesionalne vojnike. Tako su na Kosovu postojali idealni sastojci za produženi sukob u kojem je znatan dio savezničke vatrene moći gađao srpsku infrastrukturu. Sa znatnim onečišćenjem kako zraka, tako i vode i tla, UN, Europska unija i brojne druge organizacije pozivaju na žurnu procjenu i čišćenje u Srbiji i oko nje. Kontaminacija ekosustava Dunava i Crnoga mora jedan je primjer goleme štete za okoliš s kojom se regija suočava. Možda su se toksini prolili u rijeku, kao rezultat bombardiranja rafinerije nafte u Novom Sadu i kemijskog postrojenja i tvornice gnojiva u Pančevu. Dunav je izvor pitke vode za 10 milijuna ljudi u regiji. Osim toga, postoje strahovi o utjecaju urana, sastojka savezničkih naboja, na srpske i albanske civile s Kosova. Američki mlažnjaci A- 10 Warthog, koji su sudjelovali u kosovskom sukobu, rabili su naboje koji sadrže uran, a napravljeni su od otpada nuklearnog oružja. Bojna polja puna ostataka potrošenih metaka s uranom ostaju radioaktivna gotovo beskonačno, a prašina potrošenih naboja može se lako širiti vjetrom. O zdravstvenim se posljedicama toga za ljude i životinje vode vruće rasprave. Tijekom kosovskog sukoba, jugoslavenski državni mediji - pod strogim Miloševićevim nadzorom - posvećivali su mnogo prostora stvarnom ili zamišljenom stupnju onečišćenja okoliša, kako bi pomogli ojačati javno mnijenje protiv NATO-a. Sad kad je sukob završen, ti isti državni mediji napadno šute o stupnju štete. To je potencijalno tragična situacija: jugoslavenske vlasti sad očito skrivaju opseg štete nanesene okolišu jer ne žele poticati paniku. Iskrenost o onečišćenju za srpske bi vlasti značila priznati problem koji oni nisu kadri riješiti i za koji je vanjska pomoć nužna. A postoje i političke zapreke međunarodnoj pomoći za čišćenje okoliša u Srbiji, koje dodatno kompliciraju stvari. Sjedinjene Države i nekoliko glavnih europskih saveznica navijestile su da, osim najnužnije humanitarne pomoći, Srbija neće primiti nikakvu međunarodnu pomoć tako dugo dok je Milošević na vlasti. Stoga je onečišćenje okoliša još jedan golem problem koji je Milošević izazvao, i još jedan u kojemu njegovo odbijanje da siđe s vlasti šteti upravo onim ljudima koje on navodno štiti. Očito se u Miloševićevoj knjizi troškova i prednosti njegov vlastiti narod nalazi veoma nisko na listi prioriteta. Što prije Srbi pretvore smjenjivanje svog vođe u glavni prioritet, to će prije Srbija početi popravljati golemu štetu koja joj je nanesena, i u političkom i u ekološkom smislu."