SLO 21.VII.-DELO-TUŽBALICA

SLOVENIJA DELO 21. VII. 1999. Ulovljenog ptiča tužbalica "Nadasve je mučno kad ti sude po zakonima koje ne poznaš, iako šteta možda nije velika. Ali neizmjerna je kad zlorabe zakone oni koji su ih donosili, jer u ime politike izmišljaju igre da bi ih izigrali. S takvim je osjećajima u utorak napustila Zagreb glavna tužiteljica međunarodnoga suda u Haagu Louise Arbour kad je, ujedno se opraštajući od funkcije koju je obavljala, najavila tužbu protiv Hrvatske Vijeću sigurnosti UN-a. Dakle, osnivačima haaškoga suda, kojemu je jedini cilj kažnjavanje počinitelja zločina, počinjenih krvavih devedesetih na području bivše Jugoslavije. Kiseli smješci političara i pravnika s kojima se tužiteljica Arbour sretala u Zagrebu, ne mogu prikriti šok i ljutnju ni među običnim smrtnicima koji su već dugo uvjereni da je Hrvatskoj nanesena nepravda. Za zločine na njezinu području ili protiv Hrvata u BiH nitko nije odgovarao, iako je Zagreb izručio Haagu - tako kaže ministar pravosuđa Zvonimir Šeparović - 171 dokument koji svestrano osvjetljavaju nekažnjene pokolje. U svijest ljudi utisnuli su se srpski mitinzi krajem osamdesetih godina, kad su na nacionalno miješanim područjima Hrvatske govorili o velikoj Srbiji koja bi amputirala Hrvatsku od Virovitice na sjeveru preko Karlovca do Karlobaga na moru. Slijedili su prvi višestranački izbori i pobjeda HDZ-a, odnosno Franje Tuđmana, točno mjesec i 17 dana poslije preokreta u Kninu, već je počeo oružani ustanak tamošnjih Srba te postupno prerastao u rat s tragičnim Vukovarom i njegovim nedužnim žrtvama. Zato su i u oporbenim strankama uvjereni da se Hrvatskoj - kao prvoj većoj žrtvi Miloševićeva rata - nanosi nepravda, jer se u Haagu sudilo i još se sudi uglavnom Hrvatima, a vlast je posve uvjerena da ni jedna država ne surađuje tako blisko sa sudom kao baš Hrvatska. U čemu je ili bi trebao biti spor između Haaga i Zagreba, koji je od jučer dobio arbitra u Vijeću sigurnosti? Sadašnji sudac ustavnoga suda Milan Vuković još je prije nekoliko godina izjavio da u obrambenom i oslobodilačkom ratu Hrvati nisu mogli počiniti zločine, čime je pojasnio bit hrvatskih prigovora Haagu. S druge je strane za tužiteljstvo haaškoga suda zločin ipak zločin, dakle bez političkih primjesa, stoga ga pokušava raspetljati, istražiti i počinitelje dovesti pred suce. Pritom se oslanja na ustavni zakon o suradnji s haaškim sudom, kojega je prihvatio hrvatski Sabor i u kojemu, po riječima bivšeg vrhovnog suca Vladimira Primorca, nema politike, nego su samo propisi s posve jasnim ciljem: kako izručiti haaškom sudu hrvatskog državljanina optuženog za teško kršenje međunarodnog humanitarnog prava - od genocida do ratnog zločina - bez obzira je li počinitelj običan vojnik, njegov zapovjednik, šef države ili premijer. Kad bi taj zakon u Hrvatskoj bio dosljedno provođen, banski i predsjednički dvori zacijelo ne bi unajmili američkog odvjetnika Davida Rivkina. Pred haaškim sucima možda je uzalud nastojao oslobađanje zapadne Slavonije i bivše krajine 1995. a osobito osvetu nad hrvatski Srbima i njihovom imovinom, prikazati kao unutarnju stvar Hrvatske koja je izvan jurisdikcije Haaga. Radilo se o nekakvom dobivanju na vremenu, iako to odnosima Hrvatske ne samo s haaškim sudom nego i s cijelom međunarodnom zajednicom jamačno ne može koristiti ali im može jako naštetiti. Možda je to samo ulovljenog ptiča tužbalica, kao i onih kosovskih Albanaca koji su se poslije povratka u spaljene domove osvećivali paljenjem kuća srpskih susjeda i krvnom osvetom i potpuno su uvjereni da su postupili ispravno. Je li zbog toga tužiteljica Arbour 'hrvatski slučaj' koji na Kosovu dobiva neusporedivo gore razmjere, prijavila Vijeću sigurnosti?" - pita Peter Potočnik.