DE-STRANKE-MIROVINE-VLADA-Vlada-Špijunaža-0Plaće/Mirovine NJ 20. VII. SZ: NJ.OPORBA I MIROVINE NJEMAČKASUEDDEUTSCHE ZEITUNG20. VII. 1999.Opasno poigravanje strahom za mirovine"Mirovinska i socijalna politika Schroederove vlade takve
je vrste da se dobro uklapa u uzrečicu švapskog dijalekta: prava je gozba oko koje se oporba uopće ne treba truditi. Sve što je SPD prije godinu dana predbacivao CDU/CSU, ove stranke mogu sada vratiti istom mjerom: dakle, mogu optužiti SPD za 'varanje birača', 'vjerolomstvo' i 'socijalnu krčevinu', Predsjedatelj CDU Wolfgang Schaeuble i predsjedatelj CSU Edmund Stoiber navode sa zadovoljstvom izjave u kojima je kancelar prije samo tri mjeseca obećavao suprotnost današnjim potezima svog ministra Riestera. Dotle sve ide kao po loju - za CDU/CSU.No, zajednička radost čelnika CDU i CSU zbog slabosti drugih stranaka neće sama po sebi uroditi oporbenom politikom. Oporba ne nosi taj naziv zato što ne treba zastupati nikakva stajališta nego zato što treba formulirati i zagovarati suprotstavljena stajališta. Ona su pak prilično maglovita. Usprkos brojnim suprotnim izjavama, šef CDU Wolfgang Schaueble i predsjedatelj CSU Edmund Stoiber ne slažu se čak ni oko oporbene strategije. Edmund
NJEMAČKA
SUEDDEUTSCHE ZEITUNG
20. VII. 1999.
Opasno poigravanje strahom za mirovine
"Mirovinska i socijalna politika Schroederove vlade takve je vrste
da se dobro uklapa u uzrečicu švapskog dijalekta: prava je gozba oko
koje se oporba uopće ne treba truditi. Sve što je SPD prije godinu
dana predbacivao CDU/CSU, ove stranke mogu sada vratiti istom
mjerom: dakle, mogu optužiti SPD za 'varanje birača',
'vjerolomstvo' i 'socijalnu krčevinu', Predsjedatelj CDU Wolfgang
Schaeuble i predsjedatelj CSU Edmund Stoiber navode sa
zadovoljstvom izjave u kojima je kancelar prije samo tri mjeseca
obećavao suprotnost današnjim potezima svog ministra Riestera.
Dotle sve ide kao po loju - za CDU/CSU.
No, zajednička radost čelnika CDU i CSU zbog slabosti drugih
stranaka neće sama po sebi uroditi oporbenom politikom. Oporba ne
nosi taj naziv zato što ne treba zastupati nikakva stajališta nego
zato što treba formulirati i zagovarati suprotstavljena
stajališta. Ona su pak prilično maglovita. Usprkos brojnim
suprotnim izjavama, šef CDU Wolfgang Schaueble i predsjedatelj CSU
Edmund Stoiber ne slažu se čak ni oko oporbene strategije. Edmund
Stoiber kategorički je i radikalno odbio razgovore s vladom oko
konsenzusa u pitanju mirovina. Njegov conditio sine qua non sam po
sebi sprječava bilo kakve razgovore s vladom.
Naime, Stoiber zahtijeva da njemačka vlada prvo odustane od
dosadašnjih planova po kojima bi umirovljenicima u sljedeće dvije
godine trebala biti zajamčena samo naknada za gubitke zbog
inflacije, ali ne i povećanje mirovina. Dakle, Stoiber zahtijeva da
se Schroeder pred njim ponizi te da njegov ministar rada Riester ode
u Muenchen, gdje bi se obojica pred bavarskom vladom trebali
pokajnički udarati u prsa i bacati u prašinu.
Takva gruba politika sukladna je stilu Muenchena na koji se Bonn već
naviknuo, a na koji bi se očito trebala naviknuti i vlada u Berlinu.
No, Wolfgang Schaeuble nije previše sklon takvoj
fundamentalističkoj oporbi. On vjerojatno osjeća da bi time možda
kratkoročno bio stvoren snažan dojam, ali da CDU i CSU takvim
potezima ne bi ništa trajno dobili. On također zna da snažno
potpirivanje mirovinskih strahova rezultira izmicanjem
uzrujanosti javnosti kontroli i da na dulji rok može spriječiti
bilo kakvu reformu. Time bi pak CDU i CSU zatrovali vlastitu
budućnost. Stoga Schaeuble nastupa spretnije od Stoibera:
zahtijeva da SPD prvo izloži opsežan i podroban koncept za
izračunavanje mirovina, o kojem bi se potom moglo razgovarati - i u
međuvremenu - po njegovoj računici - izraditi i vlastite
protuprijedloge.
Schaeubleov je oporbeni koncept mudriji: CDU/CSU ne smiju
uskratiti sudjelovanje, ali ne smiju ni dopustiti da ih Schroeder
iskorištava. Moraju dokazati da nisu tek polovna vlada koja se
ponaša kao da sve zna bolje samo zato što trenutačno ne prijeti
opasnost da će to morati i dokazati", upozorava Heribert Prantl.