LONDON, 18. srpnja (Hina/Reuters) - Jeste li se ikad pitali zašto vam se donošenje odluke čini tako teškim? Bez obzira na to je li riječ o selidbi, promjeni posla ili jednostavnoj odluci što ćete danas jesti, odabir najbolje
mogućnosti može u vama izazvati strašne dvojbe.
LONDON, 18. srpnja (Hina/Reuters) - Jeste li se ikad pitali zašto
vam se donošenje odluke čini tako teškim? Bez obzira na to je li
riječ o selidbi, promjeni posla ili jednostavnoj odluci što ćete
danas jesti, odabir najbolje mogućnosti može u vama izazvati
strašne dvojbe. #L#
Teorija razmišljanja francuskoga filozofa Renea Descartesa svela
je odluke na jednostavan osjećaj i jednostavno djelovanje, ali
Michael Platt i Paul Glimcher sa Sveučilišta u New Yorku tvrde da je
sve mnogo složenije.
U izvješću objavljenom u časopisu "Nature" opisali su kako su
otkrili proces donošenja odluke u mozgu makaki majmuna.
"Ne tvrdimo da se mozak ne služi refleksima, nego da on doista
donosi odluke te da se mogu pronaći korelacije tih odluka na
neutronskoj razini", rekao je Platt.
Znanstvenici tvrde da njihova otkrića mogu objasniti biološki
mehanizam složenog ponašanja životinja te da potvrđuju teoriju
koja tvrdi da ljudi i životinje odlučuju što će učiniti usporedbom
mogućnosti i odabirom najbolje.
Otkriće bi se moglo primijeniti i u liječenju neuroloških
poremećaja poput tumora na mozgu ili kapi. Nepokretnost osobe koja
je doživjela moždanu kap mogla bi biti povezana s njezinom
nemogućnošću da se odluči pokrenuti, a ne sa stvarnom nemoći
pokretanja mišića.
"Potvrdi li se ta pretpostavka, znači da smo postigli golem
napredak u traženju odgovora na pitanje što se događa s tim
pacijentima", rekao je Glimcher.
Platt i Glimcher otkrili su proces donošenja odluka kod majmuna uz
pomoć voćnoga soka kao nagrade, ali su rekli kako su isti pokus
mogli izvesti i s ljudima koji se klade na konje ili donose odluke na
burzi.
"I životinje i ljudi služe se takvim mehanizmom, ali nitko nije
mogao otkriti neurobiološku korelaciju", rekao je Glimcher.
Sve do sada.
Dok su majmuni izabirali između dva svjetla na tamnoj pozadini,
Platt i Glimcher bilježili su aktivnost njihova mozga. Kad bi
životinje pogledale u jedno svjetlo, dobile bi nagradu, ali ako bi
pogledale u drugo, ne bi dobile ništa. U drugom pokusu svako je
svjetlo značilo i nagradu, ali je količina soka bila drukčija.
"Kad dopustimo životinjama da slobodno izaberu, i njihov izbor, na
biheviorističkoj razini, i moždana aktivnost koju bilježimo na
neuronskoj razini povezane su s mogućnošću nagrade i količinom soka
koju će dobiti kao nagradu", rekao je Glimcher.
(Hina) dgk dgk