PRVI ZBORNIK RADOVA O HRVATSKOJ PRIVATIZACIJI

ZAGREB, 16. srpnja (Hina) - Institut društvenih znanosti "Ivo Pilar" objelodanio je zbornik radova "Privatizacija i javnost", koji se temelji na podatcima prošlogodišnjeg istraživanja "Društvo i psihosocijalne posljedice privatizacije". Radovi objavljeni u zborniku prva su ozbiljnija analiza hrvatske privatizacije i njezinih socijalnih i ekonomskih posljedica u Hrvatskoj od početka devedestih godina.#L# Po ocjeni Nevenke Čučković iz zagrebačkog Instituta za međunarodne odnose, privatizacija nije ostvarila sve očekivane gospodarske ciljeve - dostatne pomake u restrukturiranju poduzeća i brži porast produktivnosti i učinkovitosti poduzeća na domaćem i međunarodnom tržištu. Po rezultatima prvog istraživanja javnog mnijenja, kako navodi, više od 68 posto ispitanika iskazalo je nezadovoljstvo dosadašnjom privatizacijom. Po njezinu mišljenju, razlozi negativnu poimanju privatizacije su u tome što je izostala opća potpora stanovništva za prihvaćanje privatizacijske politike, javna rasprava o odabiru privatizacijskog modela, što je prodaja poduzeća obavljena netransparentno te što oštro nisu kažnjena protuzakonita ponašanja. Drži kako je potrebno što prije početi privatizirati javna poduzeća, preostala velika državna poduzeća i banke. Ivan Rogić, iz Instituta "Ivo Pilar, u svojoj analizi privatizacije upozorava kako hrvatska javnost nije prisutna kao mjerodavan sudionik privatizacijskog procesa. Smatra da je privatizacija ostala odvojena od razvojnih i modernizacijskih zadaća u hrvatskom društvu, što je koristilo špekulantskim i birokratskim sudionicima. Dodaje kako je privatizacijom demoralizirana hrvatska javnost. Rogić također upozorava na podatke iz istraživanja javnog mnijenja po kojima je Hrvatska televizija najčešći obavijesni izvor o privatizaciji, drugi je unutarobiteljski i u skupinama prijatelja, zatim dnevni listovi i t.d. Glede poželjnih ciljeva privatizacije napominje kako se ispitane skupine - javnost, branitelji i povratnici iz iseljeništva - slažu da je privatizacija poslužila za bogaćenje malog broja ljudi. Inače javnost i branitelji drže kako je očuvanje radnih mjesta trebalo biti na prvom mjestu, dok povratnici smatraju da je na ljestvici poželjnosti na prvom mjestu trebalo biti povećanje poslovne uspješnosti poduzeća. Istraživanje javnog mnijenja pokazalo je da hrvatski građani o privatizaciji znaju uglavnom osnovne informacije ili ne znaju ništa, a tek je svaki peti obaviješten. Naime, približno 80 posto upitanih izjavilo je kako o privatizaciji ne zna ništa ili da zna osnovno. Aleksandar Štulhofer sa Odsjeka za sociologiju zagrebačkog Filozofskog fakulteta piše kako najnegativniji sud o privatizaciji iskazuje gospodarski najaktivniji dio pučanstva, ispitanici između 30 i 50 godina. Napominje kako hrvatska javnost drži da ni jedan od pet temeljnih ciljeva privatizacije nije ostvaren (očuvanje radnih mjesta, blagostanje zaposlenih, povećanje poslovne učnkovitosti, pravedna raspodjela društvene imovine i dolazak sposobnih na upravljačka mjesta). Činjenicu da privatizirana poduzeća samo 15 posto građana smatra uspješnijima od onih u društvenom vlasništvu, Štulhofer tumači ne samo sumnjičavošću prema privatiziranim poduzećima, nego potencijalnim izvorom sklonosti državnom paternalizmu te podršci državnoj regulaciji gospodarstva. Na upit bi li trebalo ispitati ili možda poništiti određene slučajeve privatizacije, 65 posto ispitanika drži kako treba revidirati cijelu privatizaciju, a 19 posto samo u poznatim slučajevima kršenja zakona. Ispitanici najvećim krivcem za zloporabe i nepravilnosti u privatizaciji drže političku i upravnu vlast te nositelje privatizacije. Vlado Šakić, ravnatelj Instituta "Ivo Pilar", u raspravi napominje kako "stranačka logika" nije bila odlučna u privatizaciji, već logika strukture, koja je stvorena u realsocijalističkom okružju. Drugim riječima, za nepravednu privatizaciju u Hrvatskoj, drži on, glavni je krivac, uvjetno rečeno, "stanje duha" struktura koje su zbog hrvatskoga političkog imperativa "nacionalne pomirbe" ostale netaknute, i koje su pokazale potpunu bešćutnost za goleme ratne, humanitarne i socijalne probleme u kojima se Hrvatska našla u tijeku Domovinskog rata i uspostave samostalne i nezavisne države. U zborniku su radove objavili i Krešimir Peračković, Antun Šundalić, Drago Čengić i Damir Ostović. (Hina) mc db