ZAGREB/ZUERICH, 15. srpnja (Hina) - Nijedno živo biće koje ima imalo razuma, ne može stalno biti budno. Prije ili poslije mora spavati. Ipak, svi dijelovi mozga ne opuštaju se jednako. Oni koji su preko dana vrlo aktivni, pokazuju
nova otkrića, preko noći se najviše isključuju.
ZAGREB/ZUERICH, 15. srpnja (Hina) - Nijedno živo biće koje ima
imalo razuma, ne može stalno biti budno. Prije ili poslije mora
spavati. Ipak, svi dijelovi mozga ne opuštaju se jednako. Oni koji
su preko dana vrlo aktivni, pokazuju nova otkrića, preko noći se
najviše isključuju. #L#
Kako je pokazalo praćenje moždane struje EEG-om, mozak se kod
uspavljivanja u međusobno usklađenim stadijima odvaja od
stvarnosti. Najprije nastupa lagan, zatim srednji i na posljetku
duboki san. Brze alfa i beta valove, tipične u budnom stanju,
zamjenjuju najprije polagani teta valovi i napokon u dubokom snu
ultrapolagani delta valovi. Odmor, vjerojatno, donosi tek
nesvjesni duboki san, piše "Die Welt".
Ispitivane osobe, koje su noću morale ostati budne, nezaustavljivo
su najprije nadoknađivale propušteni duboki san.
Nedvojbene naznake velike potrebe za snom najaktivnijih dijelova
mozga, pokazuju dupini. Osobitost tog morskog sisavca je to što mu u
duboki san uvijek pada samo jedna polovica mozga, dok je suprotna
strana, kako pokazuje EEG, budna. Poslije nekog vremena dolazi do
zamjene: budna hemisfera "zaspi" i pokazuje znakove dobokog sna,
dok se druga budi iz drijemeža. Zahvaljujući takvom "polusnu" dupin
može i dalje plivati i čuvati se opasnosti.
Presudno je to što na nedostatak sna reagira svaka hemisfera
posebno. Ako se jednu stranu na umjetni način održava budnom, ona
prvom prigodom nadoknađuje izgubljenu količinu sna. Drugu polovicu
to ne smeta: "Lokalni osvježavajući san izravna je posljedica
uznapredovalog stanja budnosti u određenom dijelu mozga",
pretpostavlja profesor Alexander Borbely iz laboratorija za
istraživanje sna na sveučilištu u Zuerichu.
Kako bi ispitao postoji li takav lokalni san i kod ljudi,
znanstvenik je ispitivanim osobama nadraživao jednu stranu mozga:
svaki put im je jednu ruku satima stimulirao uz pomoć
fizioterapeutskog vibratora.
Nervni impulsi iz jedne ruke uvijek izazivaju povećanje aktivnosti
u takozvanom somatsko-senzorskom korteksu suprotne strane mozga.
Znanstvenik je po noći snimao EEG tih osoba dok su spavale. Na
strani koju je preko dana poticao, nije se pojavilo naročito puno
delta valova. Međutim, taj je učinak uvijek bio ograničen na
"područje ruke" u mozgu. Osim toga, uvijek se primjećivao samo u
prvom satu spavanja. U početnoj fazi drijemanja, najbitnijoj za
odmor, ima najviše delta valova.
Još se moralo objasniti postoje li razlike između prednjih i
stražnjih režnjeva mozga. Čeoni režanj, "frontalni" dio velikog
mozga, kod ljudi ima osobito veliku vrijednost. "Prefrontalna"
regija, evolucijski najnovija, smještena točno iza čela, kod naše
je vrste neobično usavršena. Skriva naše najveće duhovne
sposobnosti: plansko, napredno mišljenje, intuiciju i dar da se kod
duhovnih izazova "predomislimo" i krenemo novim putovima
rješenja.
Pretpostavlja se da prednji čeoni režanj u budnom stanju nakupi
najveći "pritisak spavanja". Ljudi s osobito zanimljivim
iskustvima na tom mjestu imaju neobično snažan protok energije.
Borbely je usnulim testiranim osobama neprestano snimao EEG.
Rezultat: u prva dva ciklusa spavanja, frontalno je područje
ispunilo "more" delta valova. Kod osoba koje su preko dana puno
proživljavale, taj je učinak bio izraženiji.
Taj rezultat potvrđuje pretpostavke britanskoga istraživača sna
Jima Hornea: mnogi ispadi koji se javljaju poslije nedostatnog sna,
slični su pojavama poslije povrede prefrontalnoga dijela mozga.
Tim je ljudima lakše upravljati, njihova sposobnost kreativnog
rješavanja problema i razmišljanja u nepredviđenim situacijama
pada. "Najvjerojatnije se", drži Borbely, "u dobokom snu moždane
'baterije' pune nekom kemijskom energijom".
(Hina) pet