NJ 14. VII. SZ: RANG NJEM. TVRTKI

i pokazatelji NJEMAČKA SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 14. VII. 1999. Analiza: konkurentnost "Nijemci dodatno zaostaju u međunarodnoj konkurenciji - rezultat najnovijeg izvješća Svjetskoga gospodarskog foruma poklapa se s percepcijom brojnih njemačkih građana: plaće i porezi su previsoki, država previše troma, a socijalnu državu nije moguće financirati. Dakle, površno gledano, valjalo je očekivati da će njemačka privreda nazadovati na listi konkurentnosti ali pozornost privlači činjenica da Njemačka u mikroekonomskoj sferi postiže bitno bolje rezultate nego u sferi makroekonomije. Općenito gledano, mikroekonomska sfera obuhvaća privredno okružje i sposobnost poduzeća da se njime služe. Stvarni njemački teret jest makroekonomija, dakle porezi, subvencije i socijalna izdvajanja, a autori drže da je uzrok tom problemu 'diskontinuitet njemačkog ujedinjenja'. Ta veza postaje još jasnija kada razmotrimo inovacijsku snagu privrede. Harvardski profesor Michael Porter utvrdio je za potrebe izvješća 'inovacijski indeks', koji bi trebao omogućiti mjerenje sposobnosti za privrednu obnovu. Navedeni indeks obuhvaća čimbenike poput broja zaposlenih u sferi istraživanja i razvoja, izdvajanja za više stupnjeve obrazovanja i ulaganja u istraživanje i razvoj. Po tom indeksu Njemačka zauzima peto mjesto na svjetskog rang-listi - nakon Sjedinjenih Država, Švicarske, Japana, Švedske, a ispred Danske i Francuske. Dakle, i u toj su točki Nijemci zauzeli bolju poziciju nego na općenitoj rang- listi. Doduše, narušena je i njemačka inovacijska snaga. Porter piše: 'Zbog povoljnih promjena u regulativnoj politici i stope ulaganja u prosvjetu, istraživanja i razvoj, skandinavske zemlje vjerojatno će učvrstiti svoj položaj vodećih inovacijskih središta. Japan je sačuvao visoku i sve veću razinu ulaganja u dugoročne inovacijske kapacitete. Položaj Njemačke vjerojatno će polako erodirati - u najbolju ruku, moguće je da će učinci ujedinjenja jenjati te da će obnovljeno zanimanje za dugoročna ulaganja promijeniti rečenu projekciju'. Porter smatra da će oslabiti i inovacijska snaga Sjedinjenih Država - između ostalog i zato što se s druge strane Atlantika postupno javlja manjak znanstvenika i inženjera. Zanimljiv je i podatak da autori Svjetskoga gospodarskog foruma raspravljaju o temeljnoj problematici svog pristupa. Konkurentnost određene tvrtke relativno je lako ocijeniti po računskom odnosu njezine dobiti i njezinih gubitaka, po razvoju njezinih tržišta i brojčanim podacima konkurencije. Tu je ocjenu daleko teže utvrditi u slučaju nacionalne ekonomije, u kojoj je većina tvrtki obično konkurentna (u protivnom tvrtke nestaju s tržišta). Posebno je problematična tvrdnja da zemaljska ekonomija, koja - poput njemačke - ostvaruje visoki trgovinski suficit, više nije konkurentna. Kao mjerilo konkurentnosti, Svjetski gospodarski forum definira dugoročne izglede za gospodarski rast određene zemaljske privrede, koje utvrđuju na temelju statističkih podataka i ankete među manadžerskim snagama. Zanimljiva provjera vrijednosti tog koncepta jest azijska kriza; autori - uključujući i harvardskog profesora Jeffreya Sachsa - sami priznaju da provjera još nije završena. U Izvješću o globalnoj konkurentnosti za 1997., napisanom dva mjeseca prije izbijanja azijske krize, sve su krizne države osvojile očigledno bolje mjesto od Njemačke (24.): Malezija se našla na 9. mjestu, Indonezija na 15., Tajland na 18, a Koreja na 21. U međuvremenu su Tajland i Indonezija daleko zaostale, ali ostale su krizne zemlje još uvijek plasirane ispred Njemačke. Azijska kriza nije sama po sebi argument koji osporava valjanost mjerila konkurentnosti. Napokon, navedeno mjerenje trebalo bi utvrditi srednjoročne odnosno dugoročne izglede pojedine zemlje za ostvarivanje gospodarskog rasta. Doduše, u tom bi slučaju kriza trebala brzo biti dokončana. Autori izvješća također zastupaju takvo stajalište: smatraju da kriza nije izbila toliko zbog unutarnjih problema azijskih zemalja (nepotizma, lošeg bankovnog sustava) koliko zbog manjkavosti u monetarnoj politici i međunarodnom financijskom sustavu. Nakon jenjanja spekulacijskog tajfuna, rast bi se trebao nastaviti: 'Možda je poredak iz proljeća 1997. uistinu precijenio potencijal za srednjoročni rast azijskoga gospodarstva. Potraje li razdoblje slabog rasta azijskoga gospodarstva još nekoliko godina, morat ćemo prihvatiti taj zaključak. Ako se pak azijske zemaljske privrede sljedećih godina oporave, smatrat ćemo da je indeks rehabilitiran'. Počela je zanimljiva faza provjere za ekonomiste koji barataju egzaktnim podacima", zaključuje Nikolaus Piper.